Rusija zabrinuta zbog jačanja vojnih veza Zagreba, Tirane i Prištine
Moskva je reagovala na intenziviranje vojne saradnje Hrvatske, Albanije i Kosova, ocijenivši da bi dalje približavanje Prištine evropskim i evroatlantskim sigurnosnim strukturama moglo imati negativne posljedice po stabilnost Balkana.
O toj temi govorio je Jurij Pilipson, direktor Drugog evropskog odjeljenja Ministarstva vanjskih poslova Rusije. Komentarišući regionalna sigurnosna pitanja, posebno se osvrnuo na trilateralni memorandum o vojnoj saradnji koji su Hrvatska, Albanija i Kosovo potpisali u martu prošle godine.
Pilipson je sporazum predstavio kao oblik stvaranja bliskog vojnog partnerstva i izrazio zabrinutost zbog produbljivanja odbrambenih veza između Zagreba, Tirane i Prištine.
Prema njegovoj interpretaciji, riječ je o dijelu šireg procesa jačanja vojnih kapaciteta i približavanja Kosova zapadnim sigurnosnim strukturama.
Kosovo u središtu ruskih kritika
Posebno osjetljivim Moskva smatra mogućnost daljnjeg uključivanja Kosova u evroatlantske strukture.
Ruski zvaničnici smatraju da bi takav razvoj situacije mogao dodatno zakomplicirati sigurnosne odnose na Balkanu, naročito zbog neriješenih pitanja između Beograda i Prištine.
Pilipson je naveo i da Moskva razumije zabrinutost Beograda zbog saradnje Zagreba, Tirane i Prištine.
Prema njegovoj ocjeni, stvaranje sve čvršćih sigurnosnih veza između Hrvatske, Albanije i Kosova moglo bi predstavljati dodatni faktor političke nestabilnosti u regionu.
Posebno je ukazao na saradnju u oblastima razvoja odbrambene industrije, zajedničke nabavke vojne opreme, interoperabilnosti oružanih snaga te razmjene i obrade informacija.
Šta obuhvata saradnja?
Vojna saradnja Hrvatske, Albanije i Kosova posljednjih godina privlači sve veću pažnju regionalnih i međunarodnih aktera.
Memorandum predviđa razvijanje saradnje u oblasti odbrane i sigurnosti, uključujući aktivnosti usmjerene na razvoj vojnih sposobnosti i veću kompatibilnost oružanih snaga.
Upravo taj aspekt saradnje izaziva posebnu pažnju Moskve.
Pilipson je jačanje vojnih kapaciteta Kosova stavio u kontekst postojećih međunarodnih sporazuma i odluka koje regulišu pitanja statusa i sigurnosti Kosova.
Ruski diplomata posebno se pozvao na Rezoluciju 1244 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, usvojenu 1999. godine nakon završetka rata na Kosovu.
Rusija je stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a i već godinama insistira na značaju ove rezolucije kada govori o statusu Kosova.
Moskva upozorava na nove tenzije
Najdirektniji dio poruke ruskog zvaničnika odnosi se na mogući utjecaj ovakve vojne saradnje na regionalnu stabilnost.
Pilipson smatra da bi intenziviranje vojnih veza između Zagreba, Tirane i Prištine moglo doprinijeti novim tenzijama na Balkanu.
Ipak, njegova ocjena predstavlja stav ruske strane i sama po sebi ne znači da je nova regionalna eskalacija izvjesna ili da se konkretan sukob priprema.
Moskva, međutim, očigledno smatra da bi nastavak jačanja vojnih odnosa mogao utjecati na postojeću sigurnosnu ravnotežu u regionu.
Posebno problematičnim smatraju mogućnost da Kosovo dodatno proširi saradnju s NATO-om i drugim zapadnim sigurnosnim institucijama.
Kosovo nije članica NATO-a, ali sarađuje sa Savezom, dok je NATO na Kosovu prisutan kroz misiju KFOR. Srbija, s druge strane, nije članica NATO-a i zvanično vodi politiku vojne neutralnosti.
Zbog različitih sigurnosnih orijentacija Beograda i Prištine, pitanja vojne saradnje u regionu često izazivaju snažne političke reakcije.
Rezolucija 1244 ostaje važan dio ruskog argumenta
Jedan od glavnih elemenata ruskog stava jeste upravo Rezolucija 1244 Vijeća sigurnosti UN-a.
Dokument je usvojen u junu 1999. godine i predstavlja dio međunarodnog okvira koji se odnosi na Kosovo.
Moskva se na ovu rezoluciju redovno poziva kada govori o statusu Kosova i pitanjima njegove sigurnosti.
Pilipson je ocijenio da jačanje vojnih kapaciteta Prištine nije u skladu s postojećim međunarodnim aranžmanima.
S druge strane, države koje podržavaju Kosovo imaju drugačiji stav prema njegovom međunarodnom statusu. Kosovo je nakon proglašenja nezavisnosti 2008. godine dobilo priznanje velikog broja država, ali njegovo članstvo u pojedinim međunarodnim organizacijama i dalje nailazi na protivljenje Srbije, Rusije i drugih zemalja.
Zbog toga pitanje Kosova i dalje predstavlja jedno od najosjetljivijih političkih pitanja na Zapadnom Balkanu.
Zagreb i Tirana produbljuju odnose s Prištinom
Za Hrvatsku i Albaniju saradnja s Kosovom dio je šireg povezivanja država koje dijele sličnu sigurnosnu orijentaciju.
Hrvatska je članica NATO-a i Evropske unije, dok je Albanija članica NATO-a od 2009. godine.
Kosovo istovremeno nastoji dodatno razvijati odnose sa zapadnim državama i međunarodnim institucijama.
Takav razvoj događaja različito se tumači u regionu. Zagreb i Tirana saradnju predstavljaju kao način jačanja odbrambenih sposobnosti i regionalnog povezivanja, dok Beograd i Moskva na pojedine poteze gledaju sa znatno većom dozom opreza.
Zbog toga svaki novi sporazum koji se odnosi na odbranu i sigurnost nosi i značajnu političku težinu.
Balkan ponovo u centru pažnje velikih sila
Najnovije izjave iz Moskve pokazuju da Balkan i dalje zauzima važno mjesto u geopolitičkim odnosima velikih sila.
Pitanja Kosova, odnosa Beograda i Prištine, širenja NATO-a i odnosa zemalja regiona prema Rusiji međusobno su povezana i često imaju posljedice koje prevazilaze granice samog Balkana.
Za sada nema potvrde da bi vojna saradnja Hrvatske, Albanije i Kosova sama po sebi mogla dovesti do nove sigurnosne krize.
Ipak, ruske reakcije pokazuju da Moskva ovaj proces posmatra kao dio šire promjene sigurnosnih odnosa u regionu.
Ostaje da se vidi hoće li Zagreb, Tirana i Priština nastaviti dodatno produbljivati vojnu saradnju ili će političke reakcije Beograda i Moskve utjecati na njen daljnji razvoj.
Za sada, tvrdnje o neizbježnoj eskalaciji treba posmatrati kao političko upozorenje i procjenu ruske strane, a ne kao potvrdu da se konkretan oružani sukob priprema.