U Bosni i Hercegovini ponovo se otvara pitanje političkih preletača i mogućih dogovora prilikom formiranja vlasti. Iako izborni rezultati još nisu u potpunosti potvrđeni, u političkim krugovima već se razmatraju moguće koalicije i parlamentarne većine. O ovoj temi izvijestio je portal Buka, ukazujući na dugogodišnju raspravu o prelasku izabranih predstavnika iz jedne stranke u drugu.
Politički prelazak sam po sebi ne znači da je počinjeno krivično djelo. Ipak, problem nastaje kada postoje sumnje da su takve odluke povezane s finansijskom ili drugom nedozvoljenom koristi. Upravo zbog toga stručnjaci upozoravaju na potrebu razlikovanja slobode političkog djelovanja od eventualne korupcije.
Ožegović upozorava na političku trgovinu
Damjan Ožegović iz Transparency Internationala u BiH ocijenio je da su politički prelasci raširena pojava koja narušava povjerenje građana u izabrane predstavnike. Opisao je situacije u kojima političari, nakon što dobiju mandat, mijenjaju stranačku pripadnost ili podršku tokom pregovora o formiranju vlasti.
Prema njegovom mišljenju, promjene bi mogle biti moguće tek kada birači na izborima počnu jasnije kažnjavati političare za postupke koje smatraju suprotnim javnom interesu. Odgovornost, kako je istakao, ne odnosi se samo na pojedince koji mijenjaju stranku nego i na političke subjekte koji eventualno učestvuju u nedozvoljenim dogovorima.
Šta kaže Izborni zakon BiH?
Član Centralne izborne komisije BiH Željko Bakalar pojasnio je da se mandat, prema članu 1.9 Izbornog zakona BiH, veže za izabranog pojedinca, a ne za političku stranku. Zbog toga stranka ne može automatski oduzeti mandat predstavniku samo zato što je napustio njene redove ili odlučio podržati drugu političku opciju.
Bakalar je naglasio da je pitanje eventualne političke korupcije u nadležnosti pravosudnih institucija. Ukoliko postoje dokazi o kupovini podrške, nedozvoljenoj koristi ili drugim nezakonitim dogovorima, takvi slučajevi mogu biti predmet istrage. Sama promjena stranačke pripadnosti, međutim, nije dovoljan dokaz da je počinjeno krivično djelo.
U javnosti su ranije razmatrani prijedlozi da izabrani predstavnici izgube mandat ako napuste stranku ili budu isključeni iz nje. Kritičari takvih rješenja upozoravali su da bi se time mogla povećati moć stranačkih rukovodstava i ograničiti samostalnost izabranih predstavnika. Kao druge mogućnosti spominjane su promjene u finansiranju političkih subjekata i načinu funkcionisanja poslaničkih klubova.
Murtezić ukazuje na važnost motiva
Pravni ekspert Arben Murtezić smatra da promjena stranačke pripadnosti sama po sebi nije suprotna demokratskim principima. Kao primjer naveo je Winstona Churchilla, koji je tokom političke karijere mijenjao stranačku pripadnost.
Prema Murtezićevom stavu, ključno pitanje nije samo da li je neko promijenio stranku već zbog čega je to učinio. Ako odluka proizlazi iz političkih uvjerenja ili drugačijeg pogleda na određena pitanja, situacija se razlikuje od slučaja u kojem bi postojala nedozvoljena korist ili dogovor.
Dok se budu formirale nove skupštinske većine, pitanje političkih preletača ponovo će biti u fokusu javnosti. Konačna procjena eventualne korupcije mora se zasnivati na dokazima i utvrđenim činjenicama, a ne samo na političkim optužbama. Rasprava tako ostaje usmjerena na pronalaženje ravnoteže između slobodnog mandata, odgovornosti prema biračima i sprečavanja nedozvoljene trgovine političkim utjecajem.