Pred vanredne parlamentarne izbore u Srbiji, političku scenu obilježava nadmetanje Srpske napredne stranke (SNS), koju predvodi politički blok okupljen oko Aleksandra Vučića, i studentske izborne liste. Studentski pokret razvio se nakon masovnih protesta pokrenutih poslije tragedije na Željezničkoj stanici u Novom Sadu 1. novembra 2024. godine, kada je poginulo 16 osoba.
Prema tekstu Daniela Omeragića objavljenom u Oslobođenju, studenti su na svoju listu uključili kandidate iz različitih profesija, među kojima su ljekari, profesori, naučnici, umjetnici i poljoprivrednici. Predstavnici pokreta ističu da žele promjene u radu institucija, borbu protiv korupcije i veću odgovornost vlasti.
Aleksandar Vučić i predstavnici SNS-a, s druge strane, studentske proteste predstavljali su kao politički pokret usmjeren protiv vlasti, dok su studenti i njihovi podržavaoci tražili odgovornost institucija i raspisivanje izbora.
U kampanju su se uključili i političari iz Republike Srpske. Milorad Dodik javno je podržao Vučićevu izbornu opciju i pozvao građane povezane s Republikom Srpskom da glasaju za nju. Istovremeno su zabilježeni incidenti i postupci protiv pojedinih studenata koji su u Bosni i Hercegovini promovisali studentsku listu, navodi Oslobođenje.
Poseban dio političke rasprave odnosi se na ratno naslijeđe, odnos prema ratnim zločinima i evropski put Srbije. Autor ukazuje na kontroverze oko javnog veličanja Ratka Mladića, osuđenog za genocid i druge ratne zločine, kao i na spor napredak Srbije u pregovorima o članstvu u Evropskoj uniji.
Dok studentski predstavnici naglašavaju potrebu za vladavinom prava i funkcionalnim institucijama, evropske integracije nisu bile među glavnim temama kampanje vodećih izbornih lista.
Ishod izbora i dalji razvoj studentskog pokreta mogli bi uticati na buduće političke odnose u Srbiji. Ipak, političke procjene i izjave učesnika kampanje treba razlikovati od potvrđenih izbornih rezultata.
Izvor: Oslobođenje, autor Daniel Omeragić.