“Američka administracija jasno je poručila da želi potpunu promjenu vlasničke strukture u Naftnoj industriji Srbije (NIS) i zahtijeva povlačenje Rusije iz kompanije”, izjavila je u subotu na vanrednoj konferenciji za medije ministrica energetike Dubravka Đedović Handanović.
Navela je da je rok za pregovore o vlasništvu 13. februar te upozorila da NIS i Rafinerija nafte Pančevo ne mogu nastaviti s radom dok se ne ispune svi uslovi. Rafinerija već od 25. novembra više neće imati sirove nafte za preradu. Vlada Srbije tvrdi da derivata ima dovoljno do kraja godine. Za nedjelju je sazvana i izvanredna sjednica Vlade, na kojoj je, uprkos tome što za to formalno nema ovlasti, učestvovao i predsjednik Aleksandar Vučić.
Američke sankcije i naslijeđe prodaje NIS-a
NIS je pod američke sankcije dospio pred kraj mandata predsjednika Joea Bidena. Kompanija, strateški važna jer posjeduje jedinu rafineriju u Srbiji, 2008. godine prodata je ruskom Gazpromnjeftu za 400 miliona eura za 51 posto udjela — znatno manje od iznosa koji je, primjerice, Hrvatska dobila 2002. od MOL-a za 25 posto Ine. Prodaja je, prema tadašnjoj procjeni, trebalo da osigura podršku Moskve u blokiranju prijema Kosova u UN i druge međunarodne institucije.
Od uvođenja sankcija, SAD je povremeno izdavao izuzeća, a ruske firme su tek kozmetički mijenjale vlasničku strukturu, ali bez stvarne pomoći Srbiji.
NIS je, zahvaljujući i Hrvatskoj kao partneru Janafa, dobijao odgode primjene sankcija, ali su sankcije konačno stupile na snagu 8. oktobra. “Već 37 dana nismo dobili ni kap nafte iz Janafa”, naglasila je ministrica, prenosi Jutarnji list.
Ruska pasivnost i američko odbijanje
Kako navodi Đedović Handanović, ruska strana ni tada nije pokazala inicijativu. Tek 11. novembra poslali su Washingtonu zahtjev za produžetak dozvole za rad “na osnovu pregovora s trećom stranom”. Prema srpskim izvorima, radilo se o potencijalnim evropskim i azijskim partnerima.
Očekivano, SAD je zahtjev odbilo i zatražilo potpuno povlačenje Rusije iz vlasništva NIS-a. Gazpromnjeft trenutno drži 44,85% udjela, Gazprom 11,30%, Srbija 29,87%, a ostatak pripada manjinskim dioničarima.
Ministrica je istakla i da je Washington upozorio kako u novoj vlasničkoj strukturi ne smije biti pokušaja prikrivanja ruskih partnera ili saradnika Kremlja. Kao primjer navela je slučaj Lukoila, koji je pokušao svoje međunarodne operacije prodati Gunvoru, ali je SAD tu transakciju blokirao kao prikriveni proruski aranžman.
Vučić: “Nakon 13. februara — kolaps”
Na vanrednoj sjednici Vlade Vučić je izjavio da se odluka o vlasništvu mora donijeti u narednih sedam dana. Ako se ruske kompanije ne dogovore s potencijalnim partnerima oko cijene, Srbija će ponuditi svoju opciju za otkup njihovog udjela — ali ne konfiskacijom.
“Nakon 13. februara smo u totalnom kolapsu”, upozorio je.
Vučić je prvi put javno priznao da Srbija nije bila ruski izbor pri izboru kupca za udio u NIS-u, što implicira da je Moskva željela strukturu koja bi im omogućila lak povrat vlasništva kada sankcije prestanu — slično kao u slučaju Gunvora.
Istovremeno, optužio je domaće institucije, medije i saradnike za ranije ignorisanje upozorenja.
“Kada sam prije godinu dana govorio da su ove sankcije moguće i da postoji namjera da se Rusi istisnu iz vlasništva, gotovo svi — i u javnosti i u državnom aparatu — reagirali su otprilike: ‘Drama queen, proći će za mjesec, dva ili tri’”, rekao je, prema pisanju Politike.
Usput je optužio i Hrvatsku, iako je Janaf prethodnih godina dao maksimalna izuzeća za snabdijevanje NIS-a.
Zavisnost od ruskog gasa i strah od januara
Iako Moskva nije pokazala spremnost da pomogne Srbiji u pitanju NIS-a, Beograd ostaje izrazito zavisan od ruskog prirodnog gasa. Novi dugoročni ugovor još nije potpisan, pa Vučić, kako se procjenjuje, nastoji izbjeći svaki potez koji bi mogao “uvrijediti Putina”, jer bi Srbija u januaru mogla ostati bez ključnog energenta.
Istovremeno, Vučić je izrazio frustraciju američkim potezima, navodeći da ne želi komentarisati njihovu “moralnu dimenziju”, ali da mu je sve “vrlo jasno”.
Šira pozadina: američko-ruska energetska bitka
SAD već više od dvije decenije radi na smanjenju energetske zavisnosti regiona od Rusije, što je naročito dobilo na zamahu nakon najave ruskog projekta “Južni tok”, kojim je planirano da gotovo cijeli region postane zavisan od ruskog gasa.
Tada je LNG terminal na Krku postao ključna tema, a Janaf dobio stratešku važnost.
U tom kontekstu, odbijanje zahtjeva Rusije za produženje dozvole NIS-u, te insistiranje SAD-a na hitnom izlasku Rusije iz vlasništva, može se dijelom povezati i s nedavnom američkom odlukom da dopusti Mađarskoj kupovinu ruske nafte — što je smanjilo potrebu Janafa da snabdijeva MOL-ove rafinerije. Time bi povratak NIS-a, bez ruskog vlasništva, Janu dao nazad velikog kupca i ključnu ulogu u regionalnom snabdijevanju.