Pritisak na srpsku zajednicu na Kosovu i potezi Prištine izazvali su nezadovoljstvo u Beogradu, a Aleksandar Vučić je kao jedan od mogućih odgovora spomenuo promjenu toka rijeke Ibar. Poručio je da bi u tom slučaju „vidjet ćemo šta će Albanci raditi i kako će se ponašati“.
Vodni sistem Ibar–Lepenac od velikog je strateškog značaja za snabdijevanje Kosova pitkom vodom, poljoprivredu i proizvodnju električne energije. Ibar je međunarodni vodotok koji izvire u Crnoj Gori, prolazi kroz dio Srbije, a na granici s Kosovom ulijeva se u zajedničko pogranično jezero Gazivode. Nakon toga nastavlja kroz Kosovo, a potom ulazi u centralnu Srbiju, gdje se ulijeva u Zapadnu Moravu, piše Deutsche Welle.
Vučićevi epski snovi
Jezero Gazivode, koje se prostire na teritoriji Srbije i Kosova, predstavlja ključni dio ovog hidroenergetskog sistema. Zbog toga bi svaka promjena toka uzvodno od jezera direktno utjecala na njega, ali i na širi vodni sistem. Nije iznenađujuće što je Vučićeva poruka izazvala zabrinutost u kosovskim i međunarodnim krugovima.
Priština upozorava da međunarodno pravo i konvencije koje uređuju zaštitu prekograničnih vodnih resursa jasno zabranjuju korištenje vode kao sredstva političkog pritiska ili oružja.
Stručnjaci u Srbiji upozoravaju da bi takav poduhvat bio ogroman i da bi njegova realizacija potencijalno trajala decenijama. Zahtijevao bi velika finansijska ulaganja, dok bi preusmjeravanje prirodnog toka rijeke kroz stjenovit i planinski teren Dinarskih planina podrazumijevalo velike zemljane radove, izgradnju tunela i brana.
Takav zahvat mogao bi ugroziti čitavo slivno područje i izazvati ozbiljne ekološke posljedice. Jovan Despotović, penzionisani profesor hidrotehnike i hidrologije, izjavio je za FoNet da su Vučićeve izjave o promjeni toka Ibra „poput hodanja u snu“. Prema njegovoj ocjeni, riječ je o projektu koji se ne može realizovati u kratkom periodu bez velikih zahvata u brdima i planinama, a nije prihvatljiv ni prema evropskim propisima.
Megalomanske ideje
Kada je riječ o predsjedniku Srbije, teško je reći da mu nedostaje velikih i ambicioznih ideja. Zbog toga nije lako procijeniti da li je riječ o nastupu prvenstveno namijenjenom domaćoj javnosti koji će brzo biti zaboravljen ili Vučić zaista ozbiljno razmatra takav projekat.
Vučić je, ipak, saopćio da je pokrenuo formiranje radne grupe koju bi činili inženjeri i građevinski stručnjaci, a koja bi trebala razmotriti mogućnost promjene toka Ibra. On smatra da Srbija ima suvereno pravo realizovati takav projekat na svojoj teritoriji.
Ideja o promjeni toka rijeke Ibar pojavila se još 1985. godine. Budući da se u tom periodu radilo i na Memorandumu Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), ta ideja se često posmatra i kroz tadašnji politički kontekst, ali je od projekta na kraju odustano.
Dušan Janjić, predsjednik Upravnog odbora Foruma za etničke odnose, rekao je za DW da se „od Vučića svašta može očekivati“, ali da nije očekivao povratak u period između 1983. i 1985. godine, kada su, prema njegovim riječima, počela i „fantaziranja srpskih nacionalista“.
„Promjenom toka Ibra oni su željeli otpisati Kosovo, i to pokazuje da se oni Kosovom nisu željeli baviti osim na nivou obećanja i parola o Kosovu kao srcu Srbije. To vidim i kao njegov pokušaj da se izvuče od odgovornosti za sve ono što je radio po pitanju Kosova, a možda i dalje radi i da u toj političkoj galami dobije alibi i kaže: evo, ništa više nije moglo da se učini“, ističe Janjić.
Janjić posebno upozorava da se, prema njegovoj ocjeni, ne radi o racionalnom projektu.
„To nije projekat koji rješava neki problem, već je to jedan ideološko-propagandni mali projekat, ako ga uopće možemo tako nazvati, koji služi da napravi još veću gužvu i galamu u regiji, kako bi ljudi pomislili da bez vas nema spasa i da će biti potop“, ocjenjuje Janjić za DW.
Nakon Vučićeve izjave očekivano su se pojavila i upozorenja da voda na Kosovu nije potrebna samo Albancima te da bi eventualno ugrožavanje vodnog sistema moglo imati posljedice i po srpsku zajednicu koja živi na Kosovu.
Dušan Janjić smatra da je „prijetnja da se naudi Albancima prazna priča“, podsjećajući da je, naprimjer, kanal Dunav–Tisa–Dunav građen dvije decenije u znatno organizovanijoj i bogatijoj državi, dok bi za Ibar, prema njegovoj procjeni, bilo potrebno čak 50 godina.
„Tako da će Vučić teško moći vidjeti kako će Albanci patiti, ali se oštećuju i svi drugi stanovnici Kosova. Ono što je već sada definitivno oštećeno jeste predodžba o Srbiji i njenom vodstvu. Jer, kada izađete u javnost s ovakvim izjavama, svako će se zapitati je li to partner s kojim bi trebalo raditi“, upozorava Janjić.
Mojsije ili Sizif?
Postavlja se i pitanje koliko ovakve izjave mogu utjecati na položaj Srba na Kosovu. Janjić smatra da je „položaj srpske zajednice na terenu završen monopolom Srpske liste“.
„Taj položaj je zacementiran socijalnom korupcijom aktivnih političkih aktera među Srbima. Višestranačkog sistema u toj zajednici nema i tu je, nažalost, pomogla i Evropska unija (EU) da se to razbije. Demokratija i višestranački sistem jednostavno nisu bili tema normalizacije“, primjećuje Janjić.
Predsjednik Srbije suočio se s kritikama i na unutrašnjem političkom planu. Lider stranke Srbija Centar (SRCE) Zdravko Ponoš to je opisao riječima: „dok Vučić vježba da postane Mojsije, najprije bi trebao pokušati riješiti problem kanalizacije u Borči“.
Dušan Janjić, međutim, smatra da je druga usporedba prikladnija:
„Mislim da to zaista jeste jedna epska dimenzija tih nastupa u sklopu predizborne kampanje, ali također mi se čini da ovdje više imamo posla s mitom o Sizifu. Zato je i čitava vanjska politika sada angažovana da amortizira sve ono što se događa na unutrašnjem planu kako bi sačuvao vlast. Njegov je problem što mu nedostaje snage da ga kamen ne pregazi“, zaključuje Janjić.
