Zdenko Lučić reagovao je na odluku o uvođenju obaveznog markiranja tečnih naftnih goriva u BiH, tvrdeći da je riječ o poslu koji će građane u narednih pet godina koštati stotine miliona KM.
Prema njegovim navodima, ukupna vrijednost aranžmana iznosi oko 310 miliona KM, dok je posebno kritikovao način na koji je izabran konzorcij koji će provoditi sistem markiranja.
Lučić smatra da iza projekta postoji politički dogovor vladajućih struktura. U svojim tvrdnjama spominje Dragana Čovića, Milorada Dodika i lidere Trojke, navodeći da su njihove političke strukture imale ulogu u kreiranju i realizaciji projekta.
Takve tvrdnje Lučić predstavlja kao svoj politički stav i analizu, a u dostavljenom materijalu nisu predstavljene nezavisne potvrde svih njegovih navoda.
Sporne firme u konzorciju
Posebnu pažnju Lučić je posvetio kompanijama koje učestvuju u projektu. Kao jedan od primjera naveo je firmu „ConTek“ iz Ljubuškog.
Prema njegovim navodima, riječ je o malom preduzeću sa četiri zaposlena, koje je u prethodnom periodu ostvarivalo relativno skromne prihode. Lučić zbog toga postavlja pitanje kako je kompanija takvog kapaciteta dobila ulogu u poslu državnih razmjera.
U svojim tvrdnjama povezuje kompaniju i pojedince iz njenog poslovnog okruženja sa strukturama HDZ-a BiH. Te poveznice, međutim, treba posmatrati kao Lučićeve navode, a ne kao utvrđene činjenice o nezakonitom djelovanju.
Kada je riječ o Republici Srpskoj, Lučić spominje i kompaniju „Inspekt“ iz Zvornika te tvrdi da je raspodjela posla obuhvatila više političkih i poslovnih interesa.
Pitanje cijene markiranja
Jedna od glavnih Lučićevih kritika odnosi se na cijenu usluge.
On navodi da je u BiH propisana cijena od 33,18 KM bez PDV-a, odnosno 38,82 KM sa PDV-om na 1.000 litara goriva.
Lučić taj iznos poredi sa Srbijom, gdje, prema njegovoj računici, isti tehnološki proces košta znatno manje. Na osnovu te razlike zaključuje da je cijena u BiH previsoka i da građani kroz novi namet snose značajan finansijski teret.
Međutim, poređenje cijena samo po sebi ne dokazuje da je razlika posljedica političkog pogodovanja ili nezakonitog postupanja. Za takav zaključak bile bi potrebne dodatne provjere ugovora, troškova, tenderske procedure i strukture naknada.
Američka kompanija u projektu
U priči se spominje i američka kompanija Authentix, koja je dio konzorcija.
Lučić njeno prisustvo tumači kao način da se projektu da dodatni kredibilitet, dok istovremeno tvrdi da će najveći dio zarade ostvariti domaće kompanije.
I ove tvrdnje treba posmatrati kao njegove političke ocjene, posebno kada govori o motivima učesnika i raspodjeli profita.
Računica od 310 miliona KM
Najveći iznos koji Lučić izdvaja odnosi se na ukupnu vrijednost sistema tokom pet godina.
Njegova računica polazi od procjene godišnje potrošnje od oko 1,6 milijardi litara naftnih derivata i naknade od 38,82 KM na 1.000 litara sa PDV-om.
Na toj osnovi dolazi do iznosa od približno 62 miliona KM godišnje, odnosno oko 310 miliona KM za pet godina.
Lučić zbog toga tvrdi da će građani kroz cijenu goriva indirektno finansirati ovaj sistem, dok vlastima zamjera što istovremeno nisu smanjene druge dažbine na gorivo.
Njegove tvrdnje o tome da je čitav posao osmišljen radi stvaranja monopola i finansiranja određenih političko-poslovnih krugova predstavljaju njegove optužbe i interpretacije. Za njihovu potvrdu potrebni bi bili relevantni dokumenti i nezavisne provjere.
Tema bi zbog vrijednosti ugovora i načina izbora konzorcija mogla ostati predmet političkih rasprava, posebno oko pitanja cijene, transparentnosti postupka i ekonomskog efekta novog sistema na potrošače.