Dodik kreditni rejting predstavlja kao uspjeh, ali dug Republike Srpske otvara mnogo ozbiljnija pitanja
Milorad Dodik ponovo je ocjenu kreditnog rejtinga Republike Srpske predstavio kao potvrdu uspješne ekonomske politike vlasti, tvrdeći da je entitet, uprkos složenim okolnostima, napravio značajan napredak. Međutim, istovremeno povećanje zaduženosti i potreba za novim kreditima otvaraju pitanje koliko se ovakva ocjena može posmatrati odvojeno od ukupnog stanja javnih finansija.
Dodik je nakon objavljivanja najnovije ocjene kreditnog rejtinga poručio da ona predstavlja veliko priznanje za Republiku Srpsku. Prema njegovom tumačenju, riječ je o potvrdi da je entitetska vlast vodila odgovornu ekonomsku politiku i da je finansijski sistem stabilan.
„Najnovija ocjena kreditnog rejtinga je ogromno priznanje da je Republika Srpska otišla dva koraka naprijed“, rekao je Dodik, dodajući da oni koji upozoravaju na moguće probleme u ekonomiji, prema njegovom mišljenju, stvaraju nepotrebne crne scenarije.
Takva interpretacija, međutim, nije dovoljna da bi se dobila potpuna slika finansijskog položaja Republike Srpske. Kreditni rejting prije svega govori o procjeni sposobnosti dužnika da servisira svoje obaveze, ali ne znači da su postojeći dugovi nestali niti da nova zaduženja predstavljaju prihod.
Kredit nije prihod
Jedno od osnovnih pitanja koje se postavlja jeste rast ukupnih obaveza Republike Srpske. Prema podacima navedenim u dostupnim izvještajima, ukupan dug entiteta dostigao je oko 6,85 milijardi KM, dok javni dug iznosi približno 6,02 milijarde KM.
Posebnu pažnju privlači činjenica da se Republika Srpska posljednjih godina u značajnoj mjeri oslanja na nova zaduženja. Za 2026. godinu planirano je dugoročno zaduživanje u iznosu do 1,69 milijardi KM.
Samo zaduživanje ne mora automatski značiti da je ekonomija u lošem stanju. Države, entiteti i kompanije često koriste kredite za finansiranje velikih investicija ili refinansiranje ranijih obaveza. Problem nastaje kada se novo zaduživanje koristi prvenstveno kako bi se održala likvidnost i pokrile postojeće obaveze, bez dovoljno snažnog rasta prihoda koji bi dugoročno omogućio njegovo smanjenje.
Zbog toga se pitanje ne završava na tome može li se Republika Srpska ponovo zadužiti. Mnogo važnije je utvrditi za šta se pozajmljeni novac koristi, koliki su troškovi kamata, koje obaveze dospijevaju u narednim godinama i kakav će teret otplate pasti na buduće budžete.
Nova zaduženja i refinansiranje starih obaveza
Dodatnu pažnju privlače posljednja velika zaduženja na međunarodnom finansijskom tržištu.
Republika Srpska se ranije zadužila za 500 miliona eura, odnosno približno 978 miliona KM, uz dospijeće predviđeno za 2031. godinu. Dio tog novca iskorišten je za vraćanje ranije obaveze, što znači da je riječ o refinansiranju postojećeg duga.
Nedavno je uslijedilo i novo zaduženje od 250 miliona eura, odnosno približno 489 miliona KM. Prema navedenim podacima, rok dospijeća ove obaveze je 8. maj 2033. godine, uz kamatnu stopu od 6,375 posto koja se plaća godišnje.
Takvi aranžmani mogu biti uobičajeni dio upravljanja javnim dugom, ali istovremeno povećavaju važnost pitanja koliko će ukupno biti plaćeno kroz kamate i druge troškove do konačnog dospijeća.
Upravo zbog toga refinansiranje starog duga ne bi trebalo automatski predstavljati kao smanjenje finansijskog pritiska. Dug se može zamijeniti novim dugom, ali obaveza i dalje postoji.
Obaveze javnih preduzeća dodatni teret
Kada se govori o finansijskom stanju Republike Srpske, posebnu pažnju treba posvetiti i javnim preduzećima.
Prema podacima iz prethodnih godina, među najvećim dužnicima nalazi se Elektroprivreda Republike Srpske. Krajem 2024. godine njene obaveze iznosile su oko 106 miliona eura.
Finansijsko stanje velikih javnih kompanija značajno je i zbog činjenice da njihovo poslovanje može imati posljedice po javne finansije. Ukoliko javno preduzeće ima ozbiljne probleme s likvidnošću ili servisiranjem obaveza, pritisak se u određenim okolnostima može prenijeti i na entitetski budžet.
Zbog toga se stvarna slika ekonomije ne može svesti samo na jedan pokazatelj. Potrebno je posmatrati prihode, rashode, javni dug, obaveze javnih preduzeća, kamatne troškove, privredni rast i sposobnost vlasti da dugoročno finansira svoje obaveze.
Šta zapravo znači dobar kreditni rejting?
Kreditni rejting može biti važan pokazatelj finansijske sposobnosti. Bolja ocjena može olakšati pristup međunarodnom tržištu kapitala i potencijalno omogućiti povoljnije uslove zaduživanja.
Međutim, dobar ili poboljšan rejting ne znači da je dug nevažan.
Naprotiv, upravo sposobnost redovnog servisiranja postojećih obaveza predstavlja jedan od ključnih elemenata procjene kreditne sposobnosti.
Zato se ekonomski uspjeh ne može procjenjivati samo na osnovu toga što određena vlast može pronaći novog kreditora. Potrebno je pogledati šta se događa s prihodima, rashodima i dugoročnom održivošću javnih finansija.
Ako se novi krediti koriste za produktivne investicije koje stvaraju dodatnu ekonomsku vrijednost i buduće prihode, zaduživanje može imati drugačiji efekat nego kada se novcem iz novih kredita pokrivaju stare obaveze ili tekući budžetski troškovi.
Javnost još čeka odgovore
Upravo zbog toga ostaje otvoreno pitanje kome Republika Srpska trenutno duguje novac, pod kojim uslovima su pojedinačna zaduženja ugovorena i koliko će ukupno biti potrebno izdvojiti za njihovu otplatu.
Posebno je važno transparentno objasniti strukturu posljednjih velikih zaduženja, uključujući kredit od 250 miliona eura, kao i način na koji se koriste sredstva pribavljena na međunarodnim finansijskim tržištima.
Građanima nije dovoljno samo saopćiti da je kredit uspješno realizovan ili da je određena agencija potvrdila kreditni rejting. Mnogo značajnije pitanje jeste šta taj novac finansira i kakav će biti konačni račun.
Republika Srpska će svoje dugove morati servisirati iz budućih prihoda. To znači da će teret postojećih i novih obaveza biti prisutan i u narednim godinama, bez obzira na to kako vlasti trenutno predstavljaju ekonomsku situaciju.
Zato se rasprava o ekonomiji Republike Srpske ne bi trebala svoditi na sukob političkih interpretacija. Ključni pokazatelji su javni dug, rast obaveza, troškovi kamata, struktura budžeta i sposobnost privrede da stvara dovoljno prihoda.
Dodik kreditni rejting vidi kao potvrdu stabilnosti i napretka. Kritičari, s druge strane, upozoravaju na rastuću zavisnost od novih zaduživanja.
Između te dvije političke interpretacije ostaje činjenica koju je teško zaobići: kredit nije prihod, a svako zaduženje prije ili kasnije dolazi na naplatu.
Zbog toga će dugoročna održivost finansija Republike Srpske zavisiti manje od toga koliko se još jednom može pozajmiti, a mnogo više od toga može li entitet povećavati vlastite prihode, kontrolisati rashode i smanjivati potrebu za stalnim refinansiranjem ranijih obaveza.