Vukanovićev odnos prema Mladiću otvorio novu raspravu: Između političke kritike i suočavanja s ratnim zločinima

Smrt Ratka Mladića ponovo je otvorila pitanje odnosa političkih predstavnika u Republici Srpskoj prema pravosnažno osuđenim ratnim zločincima, a posebno pažnju javnosti privukao je tekst Nebojše Vukanovića, koji je u svojoj reakciji na smrt nekadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske iznio niz detalja iz njegove biografije, ali se mnogo manje osvrnuo na sadržaj pravosnažne presude kojom je Mladić osuđen na doživotni zatvor.

Vukanović je u tekstu o Mladiću podsjetio na njegovu vojnu karijeru, ratni put, odnose s političkim rukovodstvom i porodičnu tragediju, navodeći i da je imao veliki ugled među dijelom vojnika te da je lično odlazio na prve linije. Istovremeno, u takvoj interpretaciji mnogo manje prostora posvećeno je činjenicama utvrđenim pred međunarodnim sudovima, uključujući odgovornost za genocid u Srebrenici, progon nesrpskog stanovništva, ubistva, deportacije i terorisanje civilnog stanovništva Sarajeva.

Upravo taj odnos prema Mladićevoj ratnoj ulozi postao je predmet kritika, posebno zato što Vukanović nastupa kao opozicioni političar i jedan od glasnijih kritičara vlasti u Republici Srpskoj.

Šta je utvrđeno pravosnažnom presudom

Ratko Mladić je pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju 2017. godine osuđen na doživotni zatvor. Žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne krivične tribunale 2021. godine potvrdilo je presudu, čime je ona postala pravosnažna.

Sud je Mladića proglasio krivim za genocid počinjen u Srebrenici 1995. godine, kao i za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Presudom su obuhvaćeni progoni, istrebljenje, ubistva, deportacije i prisilno premještanje stanovništva, kao i terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom granatiranja i snajperskog djelovanja.

Zbog toga se biografija Ratka Mladića ne može posmatrati samo kroz njegovu vojnu karijeru ili odnose sa političkim strukturama tog vremena. Pravosnažna presuda predstavlja ključni dio njegovog javnog i historijskog naslijeđa i činjenicu koja se ne može zanemariti kada se govori o njegovoj ulozi tokom rata.

Vukanović se pozvao i na druge ratne zločine

Nakon kritika zbog načina na koji je pisao o Mladiću, Vukanović je u svojoj reakciji otvorio i pitanje drugih ratnih zločina i osoba koje su pravosnažno osuđene pred sudovima u Bosni i Hercegovini.

Posebno je spomenuo Sakiba Mahmuljina, nekadašnjeg komandanta Trećeg korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, koji je pravosnažno osuđen pred Sudom BiH zbog ratnih zločina počinjenih nad ratnim zarobljenicima i civilima.

Mahmuljin je osuđen na osam godina zatvora, ali se nije pojavio na izdržavanju kazne, nakon čega je za njim raspisana međunarodna potjernica.

Vukanović je u tom kontekstu postavio pitanje zašto se o Mahmuljinu manje govori, a spominjao je i druge slučajeve ratnih zločina.

Takvo poređenje, međutim, samo po sebi ne mijenja činjenice iz presude protiv Ratka Mladića. Odgovornost jednog počinioca ne može biti umanjena činjenicom da je druga osoba također počinila ili za ratne zločine pravosnažno osuđena.

U pravosudnom smislu, svaki slučaj ima vlastitu činjeničnu osnovu, dok se odgovornost utvrđuje na osnovu konkretnih dokaza i presuda.

Politička scena RS-a ponovo suočena s pitanjem Mladića

Reakcije nakon Mladićeve smrti pokazale su da odnos prema njegovom naslijeđu i dalje predstavlja jednu od osjetljivih političkih tema u Republici Srpskoj.

Pojedini političari otvoreno su govorili pozitivno o Mladiću, njegovoj vojnoj ulozi i njegovom mjestu u historiji Republike Srpske, dok su drugi izbjegavali direktno komentarisanje njegovih ratnih zločina i pravosnažne presude.

U takvom ambijentu posebnu pažnju privlači činjenica da ni opoziciona scena nije jedinstvena kada je riječ o suočavanju s prošlošću.

Nebojša Vukanović godinama se predstavlja kao jedan od najžešćih kritičara Milorada Dodika i vlasti SNSD-a, posebno kada govori o korupciji, zloupotrebi javnih institucija, političkom zapošljavanju i upravljanju javnim novcem.

Međutim, pitanje ratne prošlosti predstavlja mnogo složeniji politički teren.

Kritika vlasti i političkih protivnika ne podrazumijeva automatski i spremnost da se otvore pitanja koja su osjetljiva za biračko tijelo kojem se političar obraća. Upravo zato način na koji političari govore o ratnim događajima često pokazuje granice njihove spremnosti da se suprotstave dominantnim narativima unutar vlastite političke sredine.

 Zašto je važno razlikovati presude od političkih interpretacija

Ratni zločini počinjeni tokom rata u Bosni i Hercegovini predstavljaju pravno utvrđene činjenice u brojnim sudskim postupcima pred međunarodnim i domaćim sudovima.

Zbog toga rasprava o prošlosti ne bi trebala biti zasnovana na principu kolektivne krivice niti na međusobnom prebrojavanju žrtava.

Ako je neko pravosnažno osuđen za ratni zločin, genocid ili zločine protiv čovječnosti, odgovornost za ta djela pripada toj osobi i ne može biti poništena činjenicom da su zločine počinili i pripadnici druge vojske ili naroda.

Isto pravilo trebalo bi važiti bez obzira na nacionalnost žrtava ili počinilaca.

Upravo zbog toga zahtjevi da se istraže i procesuiraju zločini počinjeni nad Srbima, Bošnjacima i Hrvatima nisu međusobno suprotstavljeni. Naprotiv, procesuiranje svakog ratnog zločina može doprinijeti potpunijem utvrđivanju činjenica o ratu.

Problem nastaje kada se zločin jedne strane koristi kao argument za relativizaciju zločina druge strane.

Mladićevo naslijeđe ostaje predmet političkih podjela

Više od tri decenije nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, pitanje odnosa prema Ratku Mladiću i dalje ima snažnu političku dimenziju.

Za porodice žrtava i veliki broj građana Sarajeva, Srebrenice i drugih mjesta koja su bila pogođena ratnim zločinima, njegovo ime prije svega predstavlja simbol stradanja i politike koja je iza sebe ostavila hiljade ubijenih i protjeranih ljudi.

S druge strane, dio javnosti u Republici Srpskoj Mladića i dalje posmatra kroz potpuno drugačiju interpretaciju njegove vojne uloge, često zanemarujući ili osporavajući značaj pravosnažnih presuda međunarodnih sudova.

Upravo zbog toga reakcije političara nakon njegove smrti imaju širi značaj od običnih političkih izjava.

One pokazuju koliko su političke elite spremne govoriti o činjenicama koje su utvrdili sudovi, čak i kada se one ne uklapaju u dominantne narative unutar njihovog biračkog tijela.

Vukanovićev tekst o Ratku Mladiću ponovo je pokazao koliko je pitanje suočavanja s ratnom prošlošću i dalje politički osjetljivo u Bosni i Hercegovini.

Legitimno je govoriti o svim ratnim zločinima i tražiti odgovornost za svakog pojedinca za kojeg postoje dokazi. Međutim, takav pristup ne bi trebao služiti kao način da se skrene pažnja sa pravosnažno utvrđenih činjenica u drugim predmetima.

U slučaju Ratka Mladića, sudske presude ostaju jasne: osuđen je na doživotni zatvor za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.

Zbog toga svaka ozbiljna rasprava o njegovoj ulozi tokom rata mora uključiti i tu činjenicu, bez obzira na političke stavove osobe koja o njemu govori.

Za Bosnu i Hercegovinu, možda je upravo to najvažniji dio ove rasprave. Suočavanje s prošlošću ne može biti selektivno, niti se pravosnažne presude mogu posmatrati kao politički argument koji vrijedi samo kada odgovara određenoj strani. Odgovornost za zločine mora se utvrđivati pojedinačno, a činjenice koje su utvrdili sudovi trebale bi biti polazna tačka svake ozbiljne javne rasprave.