Šta se iz(a) Alpa valja?
Na web-stranici Ureda visokog predstavnika (OHR) 6. januara 2026. godine objavljeno je saopćenje koje su, začudo, medijski radari uglavnom zaobišli. U kratkoj i suhoparnoj formi domaća javnost obaviještena je da se visoki predstavnik Christian Schmidt sastao s Arnom Kompatscherom, guvernerom Bolzana/Bozena – Južnog Tirola. Razgovarali su o izazovima s kojima se suočavaju multietnička društva, o središnjoj ulozi obrazovanja i vladavine prava, kao i o načinima na koje se može postići uzajamno razumijevanje među različitim etničkim zajednicama, piše bivši ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Tarik Sadović, a prenosi Stav.ba.
Zašto je visoki namjesnik Christian Schmidt boravio u Južnom Tirolu? Šta se, zapravo, iz(a) Alpa valja? Saopćenje iz OHR-a pažljivo je sročeno minimalistički – tek toliko da se zna gdje je Schmidt bio, dok je stvarna pozadina ostala pritajena. Nije valjda da je Schmidt, kao poznati ljubitelj njemačkih kobasica, otputovao kako bi kušao tirolske specijalitete?
I njemački, i italijanski, i ladinski
Trentino–Južni Tirol je sjeverna italijanska autonomna oblast sa posebnim statusom. Sastoji se od dva okruga: Trentina i Južnog Tirola. Ironija je u tome što se sjeverni okrug zove – Južni Tirol. Trentino je pretežno nastanjen Italijanima, dok Južni Tirol naseljava uglavnom austrijsko i ladinsko stanovništvo. Glavni grad ove alpske pokrajine je Trento, a drugi po veličini Bolzen. Službeni jezici su italijanski i njemački, dok je ladinski lokalni jezik.
U Prvom svjetskom ratu, dok je ova oblast pripadala Austro-Ugarskoj, Italija i Austro-Ugarska vodile su žestoke i krvave borbe. S obzirom na to da je Bosna i Hercegovina tada bila dio Austro-Ugarske, i naši vojnici su, u sastavu njene vojske, ratovali protiv italijanske armije na području Južnog Tirola. U mjestu Bruneck/Brunico i danas postoji mezarje naših predaka. Ginuli su nizašta. Mirovnim sporazumom u Saint-Germainu 1919. godine oblast je pripala Italiji. Italijansko stanovništvo se s tim složilo, dok je austrijsko bilo protiv.
Fašističke vođe Hitler i Musolini, u svoje vrijeme, dogovorili su preseljenje cjelokupnog austrijskog stanovništva u pripojena područja Trećeg Reicha. Taj plan nikada nije realiziran jer su poraženi.
Autonomna pokrajina ima vlastiti parlament i vladu. Njemački jezik koristi oko 65 posto stanovništva, italijanski oko 25 posto, a ladinski oko pet posto. Među austrijskim stanovništvom i dalje tinja secesionistički pokret, koji određene politike s obje strane granice dodatno potpiruju. Austrija je ponudila da Južni Tirolci, koji govore njemački i ladinski jezik, dobiju dvojno državljanstvo, ali je Rim tu ponudu odbio.
Treba naglasiti da je Trentino–Južni Tirol veoma uspješno iskoristio autonomiju i povlašteni položaj te postao jedna od najrazvijenijih italijanskih pokrajina, s obzirom na to da im država vraća čak 90 posto ubranih poreskih prihoda.
Zajedno, a odvojeni
S obzirom na to da je Christian Schmidt odlikovani promicatelj vanjskopolitičkih interesa Republike Hrvatske, opravdano se postavlja sumnja da je njegova posjeta Južnom Tirolu bila usklađena sa susjedskom politikom. Hercegovačko-hrvatska europarlamentarka Željana Zovko nedavno je, gostujući u televizijskoj emisiji RTV Herceg-Bosne, izjavila da je federalizam, po uzoru na Belgiju ili rješenje za Južni Tirol u Italiji, jedini model koji može pomiriti građanski i etnički princip te omogućiti implementaciju presuda Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Nema tu nikakve tajne veze između Christiana i Željane. Oni otvoreno nastoje da nam p(r)oture model (su)života iz Trentina–Južnog Tirola ili Belgije. Zovko jednoumno tvrdi da je to jedini mogući model. Naravno, nije. Jezici u Trentino–Južnom Tirolu su različiti, dok se naši jezici međusobno dobro razumiju. Tamošnji stanovnici uglavnom žive jedni pored drugih, ali ne i zajedno. Svako ima svoje škole, a problem koji se kod nas naziva „dvije škole pod jednim krovom“ riješen je potpunom segregacijom.
Svaka zajednica ima „svoje“ političke stranke koje u predizbornim kampanjama podgrijavaju nacionalističke strasti. Desničarske stranke njemačke govorne skupine zahtijevaju odvajanje pokrajine od Italije. Zvuči li vam poznato? Model Trentino–Južnog Tirola nije uzor za Bosnu i Hercegovinu jer od najranije dobi generira etničke podjele. Etnički identiteti ne čuvaju se isključivošću i izgradnjom mentalnih zidova.
Južni Tirol, nekada dio austrougarskog Tirola, Italiji je pripao kao ratni plijen i kazna za poraženog. I sada bi ta ratom oteta teritorija, vještačka tvorevina zasnovana na podjelama, trebala biti uzor Bosni i Hercegovini? Schmidt i Zovko morali bi znati da su u Prvom svjetskom ratu Bošnjaci tamo ginuli za tuđe interese. Nisu tada ništa dobili, niti će dobiti danas ako se ugledaju na alpsku pokrajinu.
Stanovnici Južnog Tirola i dalje žive jedni pored drugih, ali ne i zajedno – razdvojeni po jeziku koji govore: njemački, italijanski ili ladinski. Tri paralelna svijeta. Historijski, Bosna i Hercegovina nije nastala na takvim osnovama. Njeno iskustvo zajedničkog života ljudi različitih vjera i etničke pripadnosti utkano je u kulturno, graditeljsko i umjetničko naslijeđe.
Duboko podijeljeno društvo nije dobar model, a pogotovo ne može biti uzor multietničkom društvu. Bosanski lonac zdraviji je od tirolske kobasice. Belgijski model bi eventualno bio prihvatljiv jedino kada bi nam obećali da će se glavne institucije Evropske unije iz Brisela preseliti u Sarajevo.
Na sijelima nema konstitutivnosti
Zovko je energično opovrgla tvrdnje dijela sarajevskih intelektualnih i političkih krugova da su konstitutivnost i federalizam protuevropski. Naglasila je da je Evropska unija „ujedinjena u različitosti“ te da prepoznaje identitete i pravo na zastupljenost. Pri tome svjesno zanemaruje činjenicu da Dejtonski ustav već štiti identitete kroz mehanizme vitalnog nacionalnog interesa, etničkog veta i princip proporcionalne zastupljenosti.
Sva tri jezika u Bosni i Hercegovini su službena. Za razliku od Južnih Tirolaca, Hrvati imaju dvojno državljanstvo BiH i Hrvatske, što je objektivno imalo najveći utjecaj na njihovu depopulaciju.
„Apsolutno nije istina da konstitutivnost nije u skladu s evropskim vrijednostima. Vjerovatno to pričaju sami sebi na svojim sijelima. Činjenica je da je Evropa regija ujedinjena u različitosti. Ako iko prepoznaje šta znači biti zastupljen i da se vaš glas računa, ma koliko mali bili, to je EU. Bosna i Hercegovina je jedna Evropa u malom“, poručila je Zovko.
Sa ovom posljednjom tvrdnjom da je „Bosna i Hercegovina jedna Evropa u malom“ mogu se u potpunosti složiti. Štaviše, bila je to davno prije nego što je Evropska unija nastala. Međutim, s tezom o konstitutivnosti kao evropskoj vrijednosti možemo se, kako je govorio sarajevski Skendo, „složiti, ali u nesvijest“. Ako je Željana Zovko u to iskreno uvjerena, neka prvo objasni zašto je Hrvatska ukinula konstitutivnost Srba, koja je postojala prije njenog osamostaljenja.
Logički je neodrživo tvrditi da je proevropska Hrvatska ukinula konstitutivnost Srba kao „evropsku vrijednost“. Stari Latini su govorili cum grano salis. Savremena ustavna teorija ne počiva na anahronom komunističkom konceptu konstitutivnosti naroda, već na građaninu kao nosiocu prava. Presude Evropskog suda za ljudska prava suštinski su potkopale konstitutivnost kao ustavni princip. Duni, vjetre, malo iz Strasbourga, pa razgoni maglu po Briselu.
Neželjena spasiteljica Željana
„Federalizam, ne onakav kakvim ga neko zlonamjerno predstavlja kao cijepanje, već kao spašavanje Bosne i Hercegovine, jedini je model koji može pružiti suživot svim trima narodima“, objasnila je „spasiteljica“ Zovko.
Pitanje se samo nameće: zar bosanskohercegovački Hrvati već ne žive federalizam u okviru Federacije BiH, decentralizirane u deset kantona sa širokim nadležnostima? Kantoni imaju vlastite ustave, zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Hrvati su većina u četiri kantona – Zapadnohercegovačkom, Livanjskom, Posavskom i Hercegovačko-neretvanskom – dok je ovaj posljednji, zajedno sa Srednjobosanskim, mješovit. Prema popisu iz 2013. godine, u tim kantonima živi gotovo 85 posto Hrvata.
Federalizacija RS-a, a ne Federacije BiH
Bosna i Hercegovina je složena država sa nedorečenim ustavnim uređenjem. Sastoji se od dva entiteta, od kojih je jedan unitaran (RS), a drugi federalan (FBiH). Treći element je Brčko distrikt, kondominij pod suverenitetom države.
O pitanju državnog uređenja Zovko gorljivo podržava teze Maxa Primorca, američkog promotora hrvatskih interesa, o nužnosti uspostave tri federalne jedinice – entiteta – kao navodnog garanta opstanka Hrvata. Gdje god stignu, ovaj dvojac zagovara takav model pred međunarodnim zvaničnicima, dok istovremeno političko rukovodstvo RS-a optužuju za separatizam, a Bošnjake za unitarizam.
Za uspostavu trećeg, ekskluzivnog hrvatskog entiteta nužne su ustavne promjene, zbog čega se u Washingtonu i Briselu pokušava stvoriti pritisak na bošnjačku stranu da prihvati ideje zasnovane na etničko-vjerskim podjelama. Vladajuća srpska politika podržava RS, a treći entitet bi prihvatila kroz podjelu Federacije BiH. Dogovori Tuđmana i Miloševića o podjeli BiH nisu umrli – samo su promijenili formu.
Alternativa postoji. Ako već zagovaraju federalizam, Zovko i Primorac trebali bi se zalagati za federalizaciju cijele BiH, uključujući reorganizaciju RS-a u četiri do šest kantona. Entiteti bi tada postali suvišni, Brčko distrikt bi bio kanton, a Ustav BiH bi zabranio otcjepljenje. Ogromna sredstva koja danas proždire entitetska birokratija bila bi oslobođena za razvoj.
Takav konstruktivan prijedlog sigurno bi naišao na pozitivan odjek i u SAD-u i u EU. Amerikanci su još prilikom potpisivanja Washingtonskog sporazuma najavili da je to tek prva faza, a da će druga obuhvatiti kantonizaciju cijele BiH. Ako neko sumnja, neka Željana Zovko i Max Primorac to provjere kod Krešimira Zubaka.
