data-nosnippet>
Bivši Trumpov strateg Paul Manafort, koji je bio osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu zbog finansijskih prevara i lobiranja, ali je kasnije pomilovan, ponovo se uključio u međunarodno političko savjetovanje. U članku koji je danas objavio Politico piše da Manafort koristi svoj stari model – pomoć strancima u obnovi političkog ugleda – te da je to sada počeo primjenjivati i za političke aktere u Bosni i Hercegovini, konkretno u entitetu RS.
Nakon pomilovanja, Manafort je nastojao da obnovi svoju karijeru – ne samo savjetujući kompanije nego i političke figure širom svijeta. Članak navodi da je u posljednje vrijeme počeo agresivno tražiti populističke, nacionalističke i desne pokrete koji žele povezati svoj politički identitet s Trumpovim imidžom i narativom.
U tom kontekstu, jedan od angažmana koji do sada nije bio široko poznat odnosi se na saradnju s rukovodstvom RS, posebno sa Miloradom Dodikom. Četiri izvora bliska toj saradnji tvrde da je Manafort pružao savjete stranci SNSD u vezi s unutrašnjom kampanjom – ne lobiranjem u SAD-u, već strategijom za izbore unutar bh. entiteta.
Šta je Manafort radio za Dodika?
Fokus je bio na političkoj kampanji unutar RS, a ne na direktne kontakte s američkom vladom ili lobiranje u SAD-u, prema navodima izvora iz članka.
Cilj angažmana bio je pomoći Dodiku da se predstavi kao figura koja se bori protiv pritisaka međunarodnih institucija i zapadnih sila, odnosno da se njegova retorika o „odbrani entitetske suverenosti“ i kritici visokog predstavnika stavi u odgovarajući kontekst.
Prema izvorima, planovi su prekinuti ili odgođeni kada je Dodik, u skladu sa sudskom odlukom, morao napraviti ustupke – što je dovelo do političke dileme o njegovom formalnom statusu. Iako je nastavio tvrditi da obavlja funkciju predsjednika entiteta, u javnosti je predstavio svog kandidata.
Članak podsjeća da Manafort ima bogatu istoriju međunarodnog političkog savjetovanja – tokom 1980-ih i 1990-ih radio je s autoritarnim liderima poput Ferdinanda Marcosa na Filipinima i Jonasa Savimbija u Angoli, pomažući im da izgrade imidž u Vašingtonu kao saveznika u hladnoratovskim okvirima.
Danas, u drugačijem političkom okruženju, Manafort preusmjerava svoj pristup: umjesto antikomunističke retorike koristi populističke i antiprosvjetiteljske narative. Taj model primijenio je i u Albaniji, savjetujući Salija Berishu, nastojeći da ga rebrendira kao „albanskog Trumpa“.
Zbog toga angažman za Dodika nije izolovan slučaj – on je dio šire strategije u kojoj Manafort povezuje politike manjeg ključnog glasačkog tijela s Trumpovim pokretom, nastojeći ostvariti uticaj ne samo lokalno, nego i simbolički – da se ove politike povežu s „protiestablišment“ narativima na Zapadu.
Izjava Manaforta i reakcije
Manafort tvrdi u pisanom obliku da njegov rad s Dodikom nema veze s lobiranjem u Vašingtonu:
„Radim izborne kampanje u inostranstvu, ali ne lobiram.“
Međutim, kritičari ističu da pozicioniranje Dodika kao „progonjenog vođe“ može indirektno uticati na percepciju u SAD-u, naročito među desničarskim grupama. Vlada RS nije javno odgovorila na upite o prirodi njegovog angažmana.
