Stanje je loše, prijete nam svi, izolovani smo, situacija nikad gora – sve to u 1.120 minuta i 280 tekstova, zakukali su na ATV-u.
Novinari bi trebali biti oni koji prenose informacije javnosti. U principu se smatraju korektorom vlasti, jer nerijetko ukazuju na greške, pa i na kriminal onih koji su na vlasti.
Nije rijetkost u svijetu da se pojedini mediji skloniji određenoj političkoj opciji. Poznato je da postoje mediji skloniji ljevičarima, dok su drugi naklonjeniji konzervativcima. Međutim, malo koji medij ili novinar može sebvbi dozvoliti “luksuz” da budu podanici režima.
Upravo to je sebi na najeklatantniji i najniži mogući način dozvolilo uredništvo i novinari ATV-a. Nije bolest sve što boli, glasi ironična doskočica, koja se najčešće izgovara da bi se prokomentarisala neko krajnje besmisleno ponašanje. A kako drugačije nego besmislenim opisati brojanje tuđih tekstova i minuta programa.
Naime, ATV je obajvio osvrt u kojem je naveo konkretne brojke o tome koliko su puta pojedini mediji u BIh kritikovali bjegunca od bh. pravosuđa i predsjednika RS-a Milorada Dodika, kao i njegove poslušnike. Dakle, neki je urednik naredio nekom novinaru ili nekim novinarima da sjede, prate portale i broje tekstove u kojima se govori protiv Dodik, a drugi gledaju informativne emisije na televizijama sa štopericom u rukama i mjere vrijeme trajanja priloga u kojima se kritikuju Dodik i njegovi poslušnici.
Zvuči malo nevjerovatno, ali poruka je jasna. U proteklih pet dana na najčitanijim portalima i najgledanijim televizijama u BiH objavljeno je 280 tekstova i emitovano 1.120 minuta sadržaja koji je uperen protiv rukovodstva Republike Srpske.
Stanje je loše, prijete nam svi, izolovani smo, situacija nikad gora – sve to u 1.120 minuta i 280 tekstova. Toliko je sadržaja objavljeno na samo šest televizija, odnosno šest portala.
Riječ je o dva portala iz Republike Srpske i četiri iz Sarajeva. Kada je riječ o televizijama, pratili smo video platforme u periodu od 19. do 23. maja na jednom mediju iz Republike Srpske i pet iz Sarajeva, dio je teksta kojeg je objavio ATV.
Ovakvo podaništvo i dodvoravanje teško da viđeno na ovim prostorima. Čak i u vrijeme najrigidnijeg komunističkog režima novinari nisu iz bilo kojeg razloga brojali tuđe tekstove.
Da su malo razmišljali o vlastitom obrazu, mogli su jednostavno analizom obuhvatiti i još nekoliko političara, pa to predstaviti kao zanimljivu analizu. Međutim, ovako sročen tekst predstavlja očigledno lamentiranje nad “tužnom sudbinom voljenog predsjednika”.
Uostalom, nije se ATV bez razloga našao na američkoj crnoj listi.
Ne treba ni napominjati da su i drugi režimski mediji u Republici Srpskoj, uključujući i javni servis, “objeručke” objavili ove podatke
