Grupa bošnjačkih poslanika u Parlamentarnoj skupštini BiH uputila je u proceduru prijedlog zakona o državnoj imovini kojim se predviđa da sva javna dobra i cjelokupna imovina budu uknjiženi kao vlasništvo Bosne i Hercegovine, dok bi država tu imovinu kasnije ustupala entitetima i lokalnim zajednicama na korištenje. Ovaj prijedlog izazvao je snažne političke reakcije u Republici Srpskoj, gdje se ponovo otvorilo pitanje moguće uloge SNSD-a, odnosa međunarodne zajednice i eventualne odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta.
Prema ocjeni profesora prava i bivšeg pravobranioca BiH Mlađena Mandića, aktuelna situacija posljedica je dugogodišnje, kako kaže, neozbiljne i štetne politike SNSD-a i Milorada Dodika. Mandić tvrdi da je, umjesto pravovremenog i stručnog rješavanja pitanja državne imovine, vlast u Republici Srpskoj odugovlačila postupak kako bi se stvorio prostor za, kako navodi, „pljačku prirodnih resursa“. Podsjetio je na više afera, uključujući Serdarov, Ugljevik i Vijadukt, uz tvrdnju da je izostala bilo kakva sistemska zaštita javnih dobara.
U SDS-u ističu da je politika SNSD-a „pijačarska, a ne državnička“. Zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Darko Babalj smatra da vlast u RS-u javno kritikuje odluke Ustavnog suda BiH i visokog predstavnika, dok ih u praksi poštuje. Kao primjer navodi slučaj kupovine zemljišta na Jahorini, gdje kupac nije mogao stupiti u posjed upravo zbog poštovanja ranije donijete sudske zabrane raspolaganja državnom imovinom.
Babalj podsjeća da je sve moglo biti riješeno povoljnije za Republiku Srpsku da SNSD nije ranije povukao svoje članove iz Komisije za podjelu državne imovine, čime je propao prijedlog Mlađena Mandića da se imovina raspodijeli tako što bi državi ostala samo ona potrebna za funkcionisanje zajedničkih institucija, dok bi ostatak bio podijeljen entitetima i lokalnim zajednicama. Prema tom modelu, najveći dio imovine prešao bi u nadležnost opština i gradova, a ne entitetskog vrha, što, prema Mandićevim riječima, „nije odgovaralo SNSD-u“.
Posebnu pažnju izaziva pitanje da li je SNSD u pregovorima s međunarodnim faktorima, prije svega Sjedinjenim Američkim Državama i Evropskom unijom, pristao na rješenja koja bi olakšala ukidanje sankcija pojedinim funkcionerima. Poslanica PDP-a Mira Pekić naglašava da u Republici Srpskoj ne smije postojati političar koji bi lični interes stavio ispred pitanja imovine, koju smatra jednim od ključnih obilježja državnosti RS-a.
Kada prijedlog zakona bošnjačkih poslanika dođe na dnevni red, ostaje nepoznato kako će se predstavnici SNSD-a postaviti – da li će podržati, odbiti, biti suzdržani ili ponuditi novi model. Babalj izražava bojazan da već postoji politički dogovor između vlasti u RS-u i visokog predstavnika prema kojem bi Schmidt nametnuo zakon o državnoj imovini, dok bi SNSD, kako kaže, ograničio reakcije na medijsku retoriku.
Mandić je dodatno ocijenio da je Milorad Dodik „satjeran u politički ćošak“ od strane američke administracije, što su, po njegovim riječima, prepoznali i bošnjački politički akteri. Kritikujući Dodika, Mandić tvrdi da je aktuelna vlast spremna žrtvovati interese Republike Srpske radi vlastite političke koristi.
Sagovornici upozoravaju da se, prema njihovoj ocjeni, nastavljaju štete po javna preduzeća i imovinu RS-a, navodeći nove probleme vezane za Rudnik i termoelektranu Ugljevik te arbitražu u slučaju vjetroparka Trusina. Ukoliko se, kako tvrde, adekvatno ne reaguje, građani bi mogli snositi finansijske posljedice teške stotine miliona maraka.