Poruka koju je večeras objavio na Facebook profilu Dragan Bursać, neće ostaviti niti jednog Muslimana ravnodušnim.
Njegovu poruku prenosimo u nastavku.
Šetam večeras mojom Banjalukom, mojom princezom Krajine i draguljem u kruni Bosne i Hercegovine, mojom siroticom i mojom kraljicom.
Ramazan je.
Ljudi izlaze iz kuća, idu do pekare po vruće somune i kifle. Pozdravljaju se, a mene obuzima milost.
Ramazan je.
Dan se utapa u noć, a vjetrovi proljeća tjeraju život u pupove grana.
Klimamo glavama, dodirujemo se glasovima. Šeher živi. Iz ovog besmisla u noć izlazi smisao, ljubav i život.
Ramazan je.
Hodam ulicama moga grada koji je vidio sve, istrpio svakog, a opet u sebi krije blagost i ljepotu za hiljade svjetova. Samo ako znaš gdje ćeš gledati i šta ćeš tražiti.
Ramazan je oko nas; u nama.
A ako ništa ne znaš, ako ništa ne vidiš, zatvori oči. Čućes miris pune trpeze, žamora i smijeha, a osjetićeš pod grudnim košem zvuk ezana. Sve se isprepliće.
Ramazan je.
Budi se život, nada, istina i ljubav. Život se tako uredi da u srcu tame tinja ona žeravica Božja koja postaje svjetlo Svemira.
Ramazan je.
Čini mi se sa čujem one pupove kako se bude i nadimaju pod naletom životnig daha Svevišnjeg.
Svašta bih napisao, ali On prevazilazi riječi.
Ramazan je i ljudi se iftarom uzdižu prema Svjetlu. Moje je da slušam i budem ponizan u mojoj Banjaluci.
Ramazan je i utapam se u milost i ljepotu.
Odnekud iz avlije čujem, Bosno moja, divna, mila, lijepa, gizdava, u tebi je Banjaluka, uzdah momaka.
Sve ima smisla!
