Pojedini kineski analitički i akademski krugovi razmatraju mogućnost da je nedavni migrantski pritisak na špansku enklavu Ceuta bio dio šire operacije političkog pritiska na Madrid.
U tim procjenama pojavljuju se i tvrdnje o mogućoj umiješanosti izraelske obavještajne službe Mossad, navodno uz korištenje odnosa Izraela i Maroka. Međutim, takve tvrdnje za sada nisu javno potvrđene nezavisnim dokazima, pa ih treba posmatrati kao obavještajne procjene i političke navode.
Prema informacijama koje se pripisuju krugovima u Pekingu, nagli dolazak većeg broja migranata na područje Ceute mogao je biti iskorišten kao instrument takozvanog hibridnog djelovanja. Zagovornici ove teze smatraju da bi cilj takve operacije bio izvršiti dodatni pritisak na špansku vladu i izazvati unutrašnje političke probleme u trenutku kada su odnosi Madrida i Tel Aviva već bili ozbiljno narušeni.
Posebna pažnja u tim analizama posvećuje se političkom stavu španske vlade prema ratu u Gazi. Madrid je u prethodnom periodu zauzimao kritičniji stav prema izraelskim vojnim operacijama u Pojasu Gaze, dok je Španija zajedno s Irskom i Norveškom donijela odluku o formalnom priznanju države Palestine. Takvi potezi izazvali su oštre reakcije izraelskih vlasti i dodatno zaoštrili bilateralne odnose.
Nadia Helmy, egipatska politologinja koja se bavi odnosima Kine i Izraela, navela je da analitički krugovi u Pekingu prate razvoj odnosa između Madrida i Tel Aviva. Prema njenoj interpretaciji, dio kineskih analitičara migrantski pritisak na Ceutu posmatra u kontekstu šireg političkog sukoba i mogućeg pokušaja stvaranja dodatnog pritiska na administraciju španskog premijera Pedra Sáncheza.
U takvim procjenama važnu ulogu ima i Maroko. Izrael i Maroko posljednjih godina razvijaju intenzivnije političke, sigurnosne i vojne odnose, posebno nakon normalizacije bilateralnih odnosa 2020. godine. Upravo zbog toga pojedini analitičari smatraju da bi Rabat mogao predstavljati važan faktor u razumijevanju događaja na granici sa Španijom. Ipak, povezanost tih odnosa s konkretnim migrantskim događajima ostaje predmet tvrdnji i nagađanja.
Slične optužbe pojavile se i u drugim zemljama
Teza o mogućoj izraelskoj umiješanosti nije ograničena samo na kineske analitičke krugove. Kolumbijski predsjednik Gustavo Petro također je javno iznio optužbe koje povezuju izraelskog premijera Benjamina Netanyahua s migrantskim pritiskom na Ceutu. Petro je tvrdio da je izraelska strana imala ulogu u usmjeravanju migranata prema španskoj teritoriji, dok je Maroko optužio za djelovanje u skladu s izraelskim geopolitičkim interesima.
Takve tvrdnje izazvale su pažnju zbog činjenice da se migrantsko pitanje u Evropi već godinama nalazi među najosjetljivijim političkim temama. Ceuta, zajedno s Melillom, predstavlja jednu od rijetkih kopnenih granica Evropske unije na afričkom kontinentu, zbog čega svaki veći priliv migranata ima neposredne sigurnosne i političke posljedice.
Kineski državni mediji, međutim, nisu javno prihvatili ove optužbe kao potvrđenu činjenicu. U njihovom izvještavanju naglasak je uglavnom stavljen na reakciju španskih vlasti, angažovanje sigurnosnih struktura i šire probleme evropske migracione politike. Posebna pažnja posvećena je pitanju kontrole granica i sposobnosti evropskih država da odgovore na iznenadne migracione pritiske.
Peking događaje u zapadnom Mediteranu posmatra i kroz širu ekonomsku i geopolitičku perspektivu. Taj prostor ima veliki značaj zbog pomorskih trgovačkih pravaca, energetskih ruta, luka i infrastrukture koja povezuje Evropu, Afriku i Bliski istok.
U tom kontekstu Maroko ima posebno mjesto u kineskim strateškim planovima. Peking i Rabat posljednjih godina intenziviraju ekonomsku saradnju, dok Maroko nastoji dodatno razvijati svoju ulogu industrijskog i logističkog centra za tržišta Evrope i Afrike. Posebno značajan je kompleks Tanger Med, jedan od najvažnijih logističkih centara na Mediteranu, koji ima veliku ulogu u međunarodnoj trgovini.
Kineske kompanije istovremeno učestvuju u različitim infrastrukturnim i industrijskim projektima u Maroku, uključujući oblasti transporta, energetike i proizvodnje. Zbog toga svaki ozbiljniji poremećaj odnosa između Maroka, Španije i drugih evropskih država može imati posljedice koje prevazilaze samo pitanje migracija.
Za sada, međutim, nema javno dostupne nezavisne potvrde da je Mossad organizovao migrantski pritisak na Ceutu ili da je Izrael preko Maroka namjerno izazvao takvu krizu. Navodi koji dolaze iz pojedinih političkih i analitičkih krugova zato ostaju dio šire rasprave o mogućem korištenju migracija kao sredstva političkog pritiska, dok stvarna pozadina događaja zahtijeva dodatne provjerljive dokaze.