Milorad Dodik (opet) nije upravu: Šta zapravo smije, ali i mora raditi visoki predstavnik.
Mandat visokog predstavnika je definisan Članom II Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Predsjednik RS-a Milorad Dodik u svakoj svojoj poruci negira ovlaštenja visokog predstavnika Christiana Schmidta. Isto tako u svakoj svojoj poruci tvrdi kako se zalaže za dosljednu primjenu Dejtonskog sporazuma i Ustava BiH kao dijela Mirovnog ugovora.
Ove dvije njegove tvrdnje su, najprostije kazano, u potpunoj suprotnosti jedna s drugom, jer su sva njegova ovlaštenja zapravo dio dejtonskog sporazuma. Čak su i famozna bonska ovlaštenja uspostavljena u skladu sa odredbama Dejtonskog sporazuma.
Za sve one koji su zaboravili slijedi kratko podsjećanje šta je zapravo mandat visokog predstavnika, odnosno šta može i mora raditi u BiH.
Dužnosti visokog predstavnika
“Članom II Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma visokom predstavniku se stavlja u zadatak da:
– prati provedbu Mirovnog sporazuma;
– ostvaruje bliske kontakte sa stranama potpisnicama Sporazuma u cilju afirmiranja punog poštivanja svih civilnih aspekata Sporazuma;
– vrši koordiniranje aktivnosti međunarodnih civilnih organizacija i agencija u Bosni i Hercegovini s ciljem osiguranja učinkovite provedbe civilnih aspekata Mirovnog sporazuma. Visoki predstavnik poštivat će njihovu samostalnost u okviru njihovog djelokruga, te po potrebi davati opće smjernice u vezi sa uticajem njihovih aktivnosti na provedbu Mirovnog sporazuma;
– pomogne, kada to smatra neophodnim, u rješavanju svih poteškoća koje se jave u vezi sa provedbom civilnog dijela Sporazuma;
– učestvuje na sastancima organizacija donatora;
– podnosi periodične izvještaje o postignutom napretku Ujedinjenim narodima, Evropskoj uniji, Sjedinjenim Državama, Ruskoj Federaciji i drugim zainteresiranim vladama, stranama i organizacijama;
– daje smjernice za rad Međunarodnih policijskih snaga UN-a (IPTF – misija okončana 31. decembra 2002. op.a.).
Angažman OHR-a u političkom životu BiH se mijenjao i razvijao u skladu sa mandatom i težištem interesovanja shodno zahtjevima Vijeća za provedbu mira. Visoki predstavnik je na početku mirovnog procesa predsjedao određenim brojem zajedničkih tijela koja su okupljala predstavnike strana koje su učestvovale u ratu i osiguravale početne uslove za mirovni proces. Državne i entitetske institucije koje su predviđene Ustavom uspostavljene su nakon prvih postdejtonskih izbora u septembru 1996. godine, ali trebalo je da prođe neko vrijeme prije nego što su one počele održavati redovne sastanke. Jedan od ključnih zadataka OHR-a je da osigura da te institucije funkcionišu efikasno i odgovorno.
U oblasti ekonomije, faza obnove, koja je finansirana u okviru programa Svjetske banke i Evropske komisije u vrijednosti od 5,1 milijardi dolara, velikim dijelom je završena u godinama neposredno nakon rata; sada je akcent na reformama koje će osigurati fiskalnu i ekonomsku stabilnost.
Bonske ovlasti
OHR također usmjerava aktivnosti na uspostavu vladavine prava, što je početna tačka i ključni uslov za napredak u svim drugim oblastima reforme.
Jedan od najvažnijih događaja u procesu provedbe mira bio je sastanak PIC-a u Bonnu u decembru 1997. godine. Razrađujući Aneks 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, PIC je zatražio od visokog predstavnika da smijeni sa dužnosti javne zvaničnike koji krše zakonski preuzete obveze i Dejtonski mirovni sporazum, te da, kada to smatra neophodnim, nametne ključne zakone ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela Bosne i Hercegovine.
Ipak, princip kojim se OHR rukovodi u svom angažmanu u BiH je koncept odgovornosti lokalnih vlasti. Ovim konceptom se zvaničnici i građani Bosne i Hercegovine pozivaju da preuzmu odgovornost za mirovni proces i probleme s kojima se suočava njihova zemlja, navedeno je na stranici OHR-a.