Američko preuzimanje projekta Južne plinske interkonekcije donijelo je ozbiljnu promjenu u energetskim, političkim i strateškim odnosima unutar Bosne i Hercegovine. Ono što je još donedavno izgledalo kao širok prostor za političke manipulacije – posebno one povezane s dugogodišnjim projektima HDZ-a BiH o teritorijalnom preuređenju – sada se pretvorilo u potpuno drugačiju stvarnost. Onog trenutka kada su američki zvaničnici predložili da kompanija iz SAD-a preuzme izgradnju, upravljanje i naplatu plina kroz Južnu interkonekciju putem koncesije, mnoge zamisli Dragana Čovića su praktično preko noći propale.
Tekst se nastavlja ispod promocije!
Kako se srušio plan da se plin pretvori u političku polugu
HDZ BiH je godinama insistirao da nosilac projekta bude potpuno nova kompanija sa sjedištem u Mostaru, kojom bi upravljale firme pod snažnom hrvatskom političkom kontrolom – Elektroprivreda HZHB i Plinacro – u omjerima koji bi im omogućili potpunu dominaciju. Takav model nije bio samo ekonomski interes nego i politički instrument. Čović je računao da bi kontrolom nad ključnim gasnim dotokom dugoročno stekao moć nad ostatkom Federacije, posebno Sarajevom.
Formalno se govorilo o “ekonomskom projektu”, ali suština je bila jasna: nova kompanija pod kontrolom HDZ-a upravljala bi plinskom infrastrukturom koja snabdijeva centralne dijelove zemlje. Time bi stranka dobila mehanizam za utjecaj na procese, pregovore, pa i za potencijalne blokade kada god bi joj to politički odgovaralo.
Zato je američka ponuda – da projekt u cijelosti preuzme američka kompanija, bez ikakvog otvaranja prostora za alternativna rješenja – iznenadila i uznemirila Čovićevu delegaciju. Diplomatski izvori navode da je poruka SAD-a bila izuzetno jasna: ili ovaj model ili nikakav.
SAD je zatvorio prostor za manipulacije i politički inženjering
Ovom odlukom postalo je očigledno da su Sjedinjene Američke Države presjekle sve puteve koji bi otvorili mogućnost zloupotrebe energetskih kapaciteta. Time je onemogućena višegodišnja praksa u kojoj se energetska pitanja povezuju s političkim idejama o teritorijalnom pregrupisavanju Federacije i stvaranju trećeg entiteta.
Južna interkonekcija prolazi kroz tri kantona s hrvatskom većinom, ali zatim nastavlja kroz Travnik, Novi Travnik i dalje prema Sarajevu. To znači da se radi o projektu od strateške važnosti za cijelu državu, a ne za jedan narod ili političku strukturu. Upravo zato SAD ne želi dopustiti modele koji bi omogućili buduće ucjene, blokade ili političke avanture.
Za Washington, ovo nije samo ekonomska investicija, nego dio šire strategije stabilizacije Zapadnog Balkana, jačanja energetske nezavisnosti BiH i smanjenja utjecaja koji Rusija tradicionalno ostvaruje u regiji putem energetskih veza.
Treći entitet – od političke ideje do potpunog gubitka oslonca
Koncept trećeg entiteta godinama je korišten kao alat pritiska ili kao sredstvo za jačanje pregovaračke pozicije HDZ-a. Međutim, ulaskom američkih investitora u projekat koji prolazi kroz samu energetsku kičmu Federacije, ovaj narativ gubi svaku realnu osnovu.
Zašto?
• Ako ključnom infrastrukturom upravlja američka kompanija, nema prostora za lokalne eksperimente.
• Teritorijalno cijepanje bi dodatno zakomplikovalo održavanje i naplatu gasa.
• Investitori zahtijevaju stabilnost, jedinstvenu regulaciju i sigurnost – a ne nove političke projekte koji nose rizike.
• SAD želi smanjiti političke tenzije, a treći entitet bi ih samo povećao.
Čović je ostao bez “ventila”
Najveći gubitak za HDZ jeste to što gubi mogućnost kontrole nad plinom – resursom koji je Čović vidio kao dugoročnu polugu političkog utjecaja. Bez tog instrumenta, njegova pregovaračka moć slabi, a ideja “hrvatske federalne jedinice” postaje potpuno neizvodiva.
Prema informacijama iz više političkih izvora, sastanak s američkim zvaničnicima ostavio je jasan trag nezadovoljstva na Čovićevom licu. No alternative nije bilo – američka odluka je konačna.