Vladajuća koalicija, koju čine Trojka (SDP, NiP i Naša stranka), HDZ BiH i sateliti iz HNS-a, te pokoja “pridružena snaga naroda”, matematički više ne postoji. Umjesto stabilne većine od 49 ruku – koliko je potrebno da bi Federacija disala u ritmu zakona – koalicija trenutno ima 48. I to pod uslovom da se svi probude na istu stranu kreveta.
Trojka, koja je građanima obećavala „novu politiku“, danas preživljava na infuziji HDZ-a i političkih transfuzija nezavisnih zastupnika koji se svakog mjeseca „predomisle“ u ime “stabilnosti”. Vlada FBiH, koja se hvali reformama, visi o jednoj jedinoj ruci – i to ruci koja se prodaje skuplje od zlata.
Politička trgovina umjesto ideologije
Nakon što je Mirza Batalović napustio NES i prešao u SDA, a Almedin Aliefendić okrenuo leđa svojoj stranci i postao nezavisni, odnos snaga u Parlamentu FBiH ponovo se promijenio. Trojka je očekivala stabilnost, a dobila – lutriju. Svako glasanje sada je test preživljavanja.
Opozicija, predvođena SDA i DF-om, polako ali sigurno vraća dah. SDA se vratila na 26 ruku, DF ima 13, a uz SBiH i HRS opozicioni blok sada broji 44 glasa. Ne treba im mnogo: tek nekoliko nezadovoljnih, iznerviranih ili politički potkupljenih zastupnika iz redova vlasti – i “reformska koalicija” pada kao loše sklepan most na Miljacki.
Trojka – koalicija bez duše i identiteta
SDP, NiP i Naša stranka – partije koje su se predstavljale kao moralna alternativa – pretvorene su u aparat za vlastito preživljavanje.
SDP ima 14 zastupnika, ali sve manje utjecaja.
Naša stranka, s pet ruku, postala je statist u igri velikih.
NiP pokušava glumiti stabilnost dok mu političko tlo klizi pod nogama.
U takvom ambijentu, svaki nezavisni zastupnik postaje novi “kralj Federacije”. Njegov glas vrijedi više nego glasovi 50.000 birača. Oni odlučuju hoće li se donijeti budžet, usvojiti zakon ili srušiti Vladu Federacije.
Dok se Trojka međusobno glođe, HDZ BiH šuti – i naplaćuje svaki trenutak političkog kaosa. Dragan Čović, praktično bez truda, drži Federaciju u džepu. HDZ i saveznici iz HNS-a imaju 15 ruku, HDZ 1990 i partneri još četiri – i cijeli blok drži Trojku u šaci.
Bez HDZ-a nema Vlade. Bez Trojke, HDZ ima izgovor za blokadu. A u međuvremenu, sve ide onako kako Čović poželi. Novi “hrvatski blok” od pet stranaka dodatno muti vodu, pa će uskoro i sami partneri u vlasti imati problem da shvate kome zapravo polažu račune.
Koalicija koja se raspada tišinom
Formalno, vladajući blok ima većinu. Realno, svaki dan gubi po jednog zastupnika.
NES, SBB i nezavisni kao Aliefendić i Nikšić postali su most između političkog opstanka i institucionalnog haosa. Njihova podrška je jednokratna, selektivna i ovisna o dnevnoj dozi “razumijevanja”, beneficija i funkcija.
U sali Parlamenta Federacije danas više niko sa sigurnošću ne zna ko je vlast, a ko opozicija. Neki su oboje – zavisno o tome šta piše u dnevnom redu. Svako glasanje je rulet, a Trojka, koja je najavljivala “evropski put”, pretvorila se u skup preživjelih koji mole da se pojavi 49. ruka – bilo koja.
Opozicija čeka svoj trenutak
SDA i DF strpljivo vrebaju. Ne zato što nude jasnu viziju, nego zato što znaju da Trojka ovakav tempo raspadanja ne može izdržati. Svaki novi „transfer“, svaka svađa, svaka uvrijeđena sujeta u redovima koalicije – nova je prilika da opozicija otvori šampanjac.
Politička scena u Federaciji BiH danas liči na kafansku svađu:
svi su za stolom, svi viču da su u pravu, a konobar – narod – još čeka da neko plati račun.
Vlada Federacije BiH postoji na papiru i u izjavama za medije. U stvarnosti, to je skup stranaka koje su međusobno ucijenjene, a stabilnost vlasti zavisi od jednog klika – doslovno i metaforično. Dok se Trojka bavi sopstvenim opstankom, Čović broji mandate, a opozicija trlja ruke.
Federacija BiH više nema većinu – ima improvizaciju.
A improvizacije, u politici kao i u životu, nikada ne traju dugo.