Pero Previšić, predsjednik Čapljinske neovisne stranke i član Predsjedništva HNS-a BiH, jedan je od rijetkih političkih glasova iz Hercegovine koji otvoreno kritizira savez Hrvatske demokratske zajednice BiH s Miloradom Dodikom. Podsjeća da je Dodik još prije nekoliko godina u Zagrebu izjavio kako je „hrvatsko pitanje“ u entitetu Republika Srpska „riješeno“, što se u praksi dogodilo kroz etničko čišćenje Hrvata i katolika.
Previšić smatra da je svečanost polaganja kamena temeljca za Kulturno-pastoralno-studentski centar na Petrićevcu, kojoj su prisustvovali visoki dužnosnici Hrvatske i Bosne i Hercegovine, još jednom ogolila raskorak između političkih govora i stvarnog stanja hrvatskog naroda, posebno u Republici Srpskoj.
„Dok se pred kamerama koristi jezik pun optimizma, zajedništva, strateških projekata i europske perspektive, jasno nam je da je stvarnost sasvim drukčija. Hrvata u Republici Srpskoj gotovo više i nema. Nažalost, brojke pokazuju da su postali statistička pogreška, jer u RS-u ne vide budućnost. Zbog toga je razumljivo zapitati se kome će ovaj Centar uopće služiti i zašto se inzistira na simbolici kada ne postoje realne mjere koje bi omogućile opstanak zajednice. Ovakvi projekti ostaju prazna kulisa kada nema ljudi koji bi ih ispunili životom“, naveo je Previšić.
Posebno zabrinjavajućom ocjenjuje političku poruku Dragana Čovića, koji je u svom obraćanju Milorada Dodika nazvao „predsjednikom“ i preko njega pozdravio „prijatelje iz Republike Srpske“.
„Takav istup ne može se odvojiti od činjenice da su na prostoru pod kontrolom struktura koje su prethodile današnjem RS-u počinjena najteža stradanja Hrvata. U velikom dijelu Posavine hrvatska zajednica je gotovo nestala, a do danas se nastavlja javno omalovažavanje hrvatskih žrtava, uključujući negiranje tragedija poput Bleiburga te nazivanje Oluje ustaškom ideologijom. Čovićev prijateljski ton prema takvom političkom vodstvu, koje godinama ruši državne institucije, blokira europske procese, potiče tenzije i relativizira hrvatske patnje, mnogi Hrvati doživljavaju kao političko poniženje, a ne diplomaciju“, upozorio je.
Kao posebno pogubnu kontradikciju ističe činjenicu da Čović godinama govori o europskom putu Bosne i Hercegovine, dok u praksi surađuje s političkim akterima koji taj put sustavno blokiraju.
„Deklarativna potpora europskoj budućnosti ne znači ništa ako političko djelovanje ide u suprotnom smjeru. Mnogi Hrvati u BiH s pravom primjećuju da se europska retorika koristi više kao ukras nego kao stvarna politička obaveza“, kaže Previšić.
Dodatni teret, prema njegovim riječima, predstavlja i percepcija da Katolička crkva svojom prisutnošću na ovakvim događajima neizravno podupire politiku HDZ-a BiH, koju značajan broj vjernika i povratnika smatra jednom od glavnih odgovornosti za dugogodišnje slabljenje i iseljavanje hrvatskog naroda.
„Kada se Crkva pojavljuje na svečanostima koje slave projekte bez naroda koji bi ih koristili, mnogi to doživljavaju kao distanciranje od onih koji su izgubili domove, zemlju i životni prostor, a ne kao podršku njihovoj borbi“, ističe on.
Previšić podsjeća i na činjenicu da se Dragan Čović na popisu stanovništva 1991. godine izjasnio kao „Jugosloven“, što, kako navodi, njegovi današnji politički potezi kod mnogih dodatno potvrđuju.
„Njegovo djelovanje sve više ostavlja dojam da su mu osobni i stranački interesi važniji od stvarne brige za hrvatski narod, čiji se broj iz dana u dan smanjuje, dok šute oni koji ne bi smjeli šutjeti. Sve ovo vodi do jednostavne, ali porazne istine: ne može se graditi budućnost tamo gdje ljudi više nema. Ne može se govoriti o europskom putu dok se podržavaju oni koji ga sustavno ruše. Ne može se nakon 30 godina pozivati na zajedništvo dok se narod iseljava i nestaje s prostora koje bi trebao nazivati svojim domom. A upravo oni koji licemjerno pozivaju na zajedništvo danas su najveći grobari hrvatskog naroda“, naglasio je.
Zaključno podsjeća i na Čovićevu poruku iz 2022. godine u Narodnoj skupštini RS-a – „Čuvajte Republiku Srpsku“ – ocjenjujući da i najnovije izjave predstavljaju kontinuitet takve politike.
„Previše je krvi hrvatskih branitelja i civila proliveno da bi se šutjelo na ovakvo ponašanje. Ovakve svečanosti i političke poruke, izrečene bez preuzimanja odgovornosti za stvarno stanje i bez stvarne borbe za opstanak hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, doživljavaju se kao licemjerje i kao sram“, zaključio je Previšić.
