POLITIČKA FARSA NA DJELU: Od “Poslao me Asim” do “Javi se Arijani” – Nikšićeva nova maska borbe protiv korupcije!

“Ovo je iskonstruisana afera, pokušaj onih koji će, kada Tužilaštvo bude radilo svoj posao, završiti iza rešetaka zbog kriminala i pljačke zemlje” – poručio je danas javnosti federalni premijer Nermin Nikšić (SDP), oglasivši se nakon što je sinoć u emisiji “Istraga sedmice” urednik Avdo Avdić objavio niz kompromitirajućih poruka iz kojih je potpuno jasno kako su Nikšić, v.d. direktor Federalne uprave policije Vahidin Munjić i njihovi saradnici “završavali” zapošljavanja, činovanja, kadrovska rješenja, premještaje u policijskim agencijama…

“NIJE BITNO KO JE META”

Da je Bosna i Hercegovina uređena država u kojoj postoji vladavina prava i makar zrno političke odgovornosti, premijer Nikšić bi već sinoć podnio ostavku, a Tužilaštvo i POSKOK hitno pokrenuli istragu o zloupotrebi položaja i trgovini utjecajem u koju su uključeni najviši federalni dužnosnici.

Da živimo u normalnoj zemlji, kakva nažalost nije naša, Nermin Nikšić bi se danas ponizno i posramljeno izvinjavao građanima zbog poruka u kojima direktoru FUP-a otvoreno diktira koga i gdje treba zaposliti, “u granicama mogućnosti”.

A da istražni organi zaista rade svoj posao, Nikšićeva šefica kabineta Arijana Huseinović-Ajanović, koja “sa hajrom” završava imenovanja podobnih rođaka na funkcije u BH Pošti, danas bi se preznojavala pred tužiocima POSKOK-a, dajući višesatni iskaz kao osumnjičena za najmanje nekoliko ozbiljnih krivičnih djela.

Umjesto pravne države i vladavine zakona, zasad smo dobili samo to da kompromitovani premijer Nikšić javno prijeti hapšenjima nekakvim imaginar­nim kriminalcima i pljačkašima, te — vjerovali ili ne — tvrdi da borba protiv kriminala i korupcije ostaje njegov “apsolutni prioritet”?!

U pokušaju da skrene pažnju javnosti sa afere u kojoj je jedan od ključnih aktera, a čije se prave razmjere tek počinju razotkrivati zahvaljujući porukama do kojih je došao portal Istraga, Nikšić izvodi opasan spin — nastojeći da odgovornost prebaci na izvor informacija, pa čak i na novinara Avdu Avdića koji ih je objavio.

“Pošto objavljene poruke očito potiču iz tužilačkih spisa, riječ je o ozbiljnom kriminalu, kršenju zakona i direktnom napadu na pravosudne institucije. Nema pravne države ako iz institucija cure dokazi”, poručio je Nikšić, te dodao:
“Nije važno ko je meta, važno je da se zakon primjenjuje jednako na sve. Niko, pa ni oni koji raspolažu dokazima iz tužilačkih predmeta, nema pravo iznositi podatke iz istraga u javnost niti ih koristiti za političke obračune.”

Dakle, prema premijeru Nikšiću, novinari ne smiju objavljivati informacije koje dobiju od izvora – za to bi, prema njegovom tumačenju, trebalo da odgovaraju!
S druge strane, on koji “završava” zapošljavanja i direktno utiče na rad policijskih institucija – nije, izgleda, uradio ništa sporno?!

To što Nikšić smatra potpuno normalnim da kao prvi čovjek Federacije šalje poruke direktorima institucija u kojima im naređuje da “spengaju”, “srede”, “završe”, “omoguće”, “zaposle” – rezultat je debelih decenija istog obrasca vladanja domaćih političara.
To je postala gotovo tradicija – shvatanje da funkcija i moć sa sobom nose privilegiju neograničenog utjecaja na sve društvene tokove: od privatiziranja institucija i instaliranja poslušnih kadrova, do “sređivanja” raznih poslova koje na terenu obavljaju “operativci” koji zapošljavaju i preporučuju po instrukcijama svojih šefova.

U rečenicama “poslao me Asim” i “javi se Arijani” nema nikakve stvarne razlike — obrazac je isti, samo su imena zamijenjena.
Svi asimi, arijane, edite, nermini, ohranovići i munjići koji su posljednjih trideset godina potpuno preuzeli institucije ove zemlje, doveli su nas do tačke u kojoj — kako je to nedavno emotivno rekao Elmedin Konaković, šef bh. diplomatije i lider NiP-a — “svakog dana 50 majki zaplače” ispraćajući svoju djecu iz države u kojoj obrazovani i sposobni ne mogu do posla, dok se oni “dobri” sa nekom Arijanom, Editom ili Ohranovićem bez poteškoća smještaju u budžetske fotelje.

GLASNA ŠUTNJA NiP-a I NAŠE STRANKE

Iz načina na koji je reagovao premijer Nikšić jasno je da je bio zatečen i zbunjen — ne toliko zbog samog sadržaja poruka kojih bi se svaki moralan čovjek postidio, koliko zbog činjenice da javnost od njega očekuje objašnjenje.
Da se makar pokuša opravdati, ili da pokaže trunku kajanja zbog svog očiglednog upliva u namještanje konkursa i usmjeravanje istraga u pravcu koji njemu odgovara.

Ništa od toga Nikšiću nije palo na pamet.
Umjesto pokajanja, ponudio je prazne fraze o borbi protiv kriminala i korupcije.
Umjesto ostavke kao jedinog moralnog čina, bez imalo stida zatražio je krivični progon novinara Avde Avdića zbog “narušavanja integriteta istraga”.

A dok se taj politički teatar odvija pred očima javnosti, njegovi partneri iz vlasti — NiP i Naša stranka — odlučili su da mudro šute.
Ni jučer, ni danas, ni prethodnih dana, nismo čuli ni riječ od “poštenih i pravednih” Edina Forte, Sabine Ćudić, Elmedina Konakovića…

Zašto šute?
Zato što i oni imaju svoje arijane, edite, ohranoviće.
Zato što su procijenili da je najpametnije praviti se mrtvi — pa ako se već moraju slomiti kola, neka to bude na Nikšiću, a ne (ne daj Bože) na njima.