Lobistički angažmani vlasti Republike Srpske u Sjedinjenim Američkim Državama našli su se pod dodatnom pažnjom nakon što je Paolo Zampolli ostao bez funkcije specijalnog izaslanika State Departmenta za globalna partnerstva. Njegovi kontakti s Miloradom Dodikom i drugim zvaničnicima iz regije sada su dio šire priče o sukobima unutar administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa i granicama ovlaštenja pojedinih zvaničnika.
Tokom protekle godine vlasti RS-a nastojale su ojačati veze s ljudima iz Trumpovog okruženja, a za lobističke usluge izdvajana su značajna sredstva iz entitetskog budžeta. Međutim, umjesto očekivanog političkog utjecaja, pojedini aranžmani našli su se u središtu medijskih izvještaja i pitanja o načinu na koji su kontakti ostvarivani.
Prema izvještaju Politica, objavljena elektronska prepiska između Zampollija i Christophera Landaua, zamjenika američkog državnog sekretara, pokazuje da je njihov sukob trajao mjesecima. U središtu nesuglasica bila su Zampollijeva ovlaštenja, kontakti sa stranim zvaničnicima i aktivnosti u oblastima za koje Landau smatrao da nisu dio njegovog službenog mandata.
Posebnu pažnju privukla je Zampollijeva posjeta Banjoj Luci u februaru 2026. godine, kada se sastao s Dodikom i Savom Minićem, tadašnjim predsjednikom Vlade RS-a. Razgovarano je o energetskim i infrastrukturnim projektima, a vlasti RS-a njegov dolazak predstavljale su kao priliku za unapređenje odnosa s Washingtonom.
Nakon objave Politicovog izvještaja, američki zvaničnik potvrdio je da je Zampollijev angažman završen i da više nije zaposlen u američkoj vladi.
Sukob koji je trajao mjesecima
Prepiska koju je objavio Politico ukazuje na to da nesuglasice između Zampollija i Landaua nisu nastale isključivo zbog njegovih aktivnosti na Balkanu. Spor se odnosio na pitanje dokle sežu ovlaštenja specijalnog izaslanika i da li je mogao samostalno učestvovati u razgovorima o vanjskoj politici, trgovini i ekonomskim projektima.
Landau je smatrao da Zampollijeva uloga treba biti ograničena na kulturnu diplomatiju i uspostavljanje međunarodnih kulturnih partnerstava. U poruci od 14. novembra 2025. godine izričito mu je naredio da prekine aktivnosti koje nisu direktno povezane s tim područjem.
„Ovim vam naređujem – još jednom – da odmah prestanete raditi na BILO KOJIM pitanjima koja nisu direktno povezana s kulturnom diplomatijom, uključujući sva pitanja koja ste naveli u svojim nedavnim porukama“, napisao je Landau.
Dan kasnije, u poruci upućenoj većem broju kolega iz administracije, Landau je naveo da Zampolli, prema njegovoj procjeni, namjerava nastaviti aktivnosti u komercijalnim i ekonomskim poslovima uprkos izdatim upozorenjima.
Zamjenik državnog sekretara upozorio je i na moguće disciplinske mjere, smjenu i pravne posljedice ukoliko bi se nastavilo postupanje izvan propisanih ovlaštenja.
„Nemate nikakva ovlaštenja da se bavite bilo kojim pitanjima vanjske politike izvan kulturne diplomatije“, poručio je Landau.
Zampolli je odbacio tvrdnje da je postupao nezakonito, ali je u razgovoru s Politicom otvoreno govorio o sukobu sa svojim nadređenim.
„Napada me od prvog dana. Sve što sam uradio, pokušao je uništiti“, izjavio je Zampolli.
Istovremeno je insistirao da svoj posao obavlja u interesu američkog predsjednika te da ga samo Trump može smijeniti s funkcije.
„Služim po volji predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Jedina osoba koja mi može dati ovaj posao i koja me može smijeniti jeste predsjednik Amerike“, rekao je.
Upravo je različito tumačenje ovlaštenja bilo jedan od glavnih izvora sukoba. Dok je Landau insistirao na institucionalnoj hijerarhiji i ograničenom mandatu, Zampolli se pozivao na svoju bliskost s Trumpom i tvrdio da njegove aktivnosti doprinose interesima predsjednika SAD-a.
Posjeta Banjoj Luci privukla pažnju Washingtona
Zampolli je u februaru 2026. godine boravio u Republici Srpskoj, gdje se sastao s Miloradom Dodikom i Savom Minićem. Prema saopćenju Vlade RS-a od 10. februara, razgovori su obuhvatili finansiranje solarnih i hidroenergetskih projekata.
Vlasti RS-a predstavile su ga kao utjecajnog diplomatu s brojnim međunarodnim vezama. Minić je govorio o dokumentu s prijedlozima strateških projekata koji je predao američkom izaslaniku, uz očekivanje da bi ti prijedlozi mogli stići do relevantnih institucija u Washingtonu.
Za predstavnike vlasti RS-a susret je predstavljao mogućnost da pokažu kako imaju pristup osobama bliskim Trumpu. Zampollijevo dugogodišnje prijateljstvo s američkim predsjednikom dodatno je doprinosilo takvoj percepciji.
Međutim, objavljena prepiska pokazuje da je u vrhu State Departmenta postojala zabrinutost zbog njegovih kontakata sa stranim zvaničnicima i razgovora o pitanjima koja nisu bila u okviru njegove funkcije.
Spor se nije odnosio samo na Republiku Srpsku. Nekoliko dana nakon aktivnosti na Balkanu, Landau je poslao poruku ministru vanjskih poslova Srbije Marku Đuriću, upozoravajući ga da Zampolli nema ovlaštenja da govori u ime američke administracije o pitanjima izvan kulturne diplomatije.
Landau je naveo da je State Department odobrio Zampollijevo putovanje u Beograd nakon poziva srbijanskog ministarstva nadležnog za sport. Naknadno je, međutim, saznao da je izaslanik kontaktirao i Đurića, njegovo ministarstvo te druge političke i ekonomske zvaničnike.
„Takvi kontakti nisu bili odobreni s naše strane i želio sam da razumijete da on nema nikakva ovlaštenja da govori u ime naše administracije izvan oblasti kulturnih poslova. Izvinjavam se ako je njegova posjeta izazvala bilo kakvu zabunu“, napisao je Landau.
Ova poruka pokazuje da je zamjenik državnog sekretara smatrao potrebnim stranim zvaničnicima razjasniti granice Zampollijevog mandata. Prema izvještaju Politica, nije poznato kako je Đurić odgovorio na poruku, dok portparol Ambasade Srbije nije odgovorio na upit tog medija.
Zampolli je izjavio da je od više stranih ministara čuo kako Landau ne želi da se sastaju s njim, ali je rekao da nije znao da je zamjenik državnog sekretara direktno kontaktirao Đurića.
Energetski projekti i pitanje ovlaštenja
Zampollijeve aktivnosti u Republici Srpskoj dobile su dodatnu pažnju zbog Landauovih upozorenja da se izaslanik bavio ekonomskim pitanjima za koja, prema njegovom tumačenju, nije bio nadležan.
Razgovori o finansiranju solarnih i hidroenergetskih projekata u Banjoj Luci nisu bili jedini primjer njegovih međunarodnih aktivnosti. Politico je naveo da su Zampollijeve objave na društvenim mrežama prikazivale i susrete s rumunskim ministrom energetike, aktivnosti povezane s nuklearnom energijom u Mađarskoj, učešće na sastancima Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda te razgovore sa zvaničnikom Ujedinjenih Arapskih Emirata zaduženim za strana ulaganja.
Zampolli je govorio i o svojoj ulozi u posredovanju oko velikog posla kompanije Boeing s Uzbekistanom. Tvrdio je da je taj angažman doprinio otvaranju radnih mjesta i da je Trump pozitivno reagovao na rezultate.
Takve aktivnosti koristio je kao argument da njegov rad doprinosi ekonomskoj agendi američkog predsjednika. Landau, s druge strane, osporavao je njegovo pravo da se u okviru svoje funkcije samostalno bavi tim pitanjima.
U jednoj od poruka upozorio je da bi nastavak takvog postupanja mogao predstavljati neposlušnost i dovesti do disciplinskih posljedica. U drugoj je naveo da Zampolli pokazuje „odlučnost da nastavi putem neposlušnosti“ te da o tome obavještava Ured za predsjedničko kadroviranje u Bijeloj kući. Nije potvrđeno da li je takvo obavještenje formalno upućeno.
Za vlasti RS-a, koje su njegovu posjetu predstavljale kao priliku za približavanje strateških projekata američkim donosiocima odluka, problem je u tome što su upravo takvi kontakti postali predmet spora unutar američke administracije.
Međusobne optužbe i prepirka u američkoj administraciji
Sukob Zampollija i Landaua vremenom je prerastao u međusobne optužbe koje su se odvijale pred većim brojem službenika američke administracije.
Zampolli je 19. juna zatražio od inspektora State Departmenta Arnea Bakera da ispita Landauovo postupanje, tvrdeći da mu zamjenik državnog sekretara ograničava ovlaštenja. Portparol Ureda generalnog inspektora nije potvrdio da li je istraga pokrenuta.
Istog dana Zampolli je optužio Landaua da je izvor informacija za tekst New York Timesa koji je, prema njegovim riječima, nanio štetu prvoj dami Melaniji Trump i njegovoj porodici. Nije precizirao na koji se tekst poziva.
New York Times je u martu 2026. izvijestio da je Zampolli, tokom spora oko starateljstva, zatražio od američke imigracijske službe ICE da deportuje Amandu Ungaro, majku njegovog sina, u Brazil. Prema tom izvještaju, takav potez mogao bi mu pomoći u nastojanjima da dobije starateljstvo nad njihovim maloljetnim sinom. Zampolli je negirao da je tražio njeno privođenje ili zadržavanje.
U poruci upućenoj Landauu i drugim zvaničnicima, Zampolli je zamjenika državnog sekretara optužio za kršenje povjerenja i pravila State Departmenta o komunikaciji s medijima bez odobrenja nadležne službe.
Landau je odbacio te optužbe, nazvao ih bizarnim i klevetničkim te negirao da je bio izvor informacija za medije.
Višemjesečni spor tako je obuhvatio optužbe za prekoračenje ovlaštenja, neposlušnost, curenje informacija i moguće pravne postupke. U pojedinim prepiskama učestvovalo je više od 16 zvaničnika administracije, a jedna osoba upoznata sa slučajem opisala je prepucavanje kao „karikaturalno i sramotno“.
Uprkos sukobu, Zampolli je nastavio tvrditi da je njegov rad bio u interesu Trumpa. Landau je, međutim, insistirao da bliskost s predsjednikom ne znači da izaslanik može zanemariti institucionalnu hijerarhiju i granice svoje funkcije.
Trumpovi savjetnici i lobistička kompanija povezana s RS-om
Slučaj Zampolli nadovezao se na ranije izvještaje o aktivnostima Chrisa LaCivite i Jamesa Blaira, dvojice utjecajnih Trumpovih političkih savjetnika koji su tokom kampanje za izbore za američki Kongres boravili u Banjoj Luci, gdje su pružali pomoć Dodiku i SNSD-u.
Njihova posjeta izazvala je dodatne kontroverze zbog uloge lobističke kompanije Continental Strategy, povezane s Katie Wiles, kćerkom Susie Wiles, šefice kabineta američkog predsjednika. Kompanija je primala novac za lobističke usluge od Republike Srpske, a američki mediji otvorili su pitanja o njenoj ulozi u organizaciji kontakata između zvaničnika RS-a i osoba iz Trumpovog okruženja.
U istom kontekstu pojavile su se informacije o fotografisanju Željke Cvijanović sa Susie Wiles u Bijeloj kući, kao i fotografija Katie Wiles sa Željkom Budimirom, ministrom unutrašnjih poslova RS-a.
Trump se ranije na društvenoj mreži Truth Social ogradio od političkih savjetnika koji su boravili u Banjoj Luci. Slučaj Zampolli dodatno je otvorio pitanja o tome koliko su aktivnosti pojedinaca iz njegovog okruženja bile usklađene sa zvaničnom politikom i procedurama američke administracije.
Iako su vlasti RS-a kontakte s tim osobama predstavljale kao dokaz uspješnog približavanja Washingtonu, događaji pokazuju da privatne veze s ljudima bliskim predsjedniku ne znače automatski da te osobe imaju ovlaštenje da zastupaju američku vladu u svim pitanjima.
Milioni za lobiranje i pitanja o političkom utjecaju
Dodik je ranije javno isticao posjete Željke Cvijanović Sjedinjenim Američkim Državama i njene susrete s američkim zvaničnicima kao važne rezultate politike SNSD-a. Međutim, posljednji izvještaji otvorili su pitanja o tome koliko su takvi kontakti bili rezultat institucionalnih odnosa, a koliko djelovanja privatnih lobista i posrednika plaćenih novcem iz budžeta RS-a.
Lobiranje u SAD-u legalan je način zastupanja političkih i ekonomskih interesa. Pitanja nastaju kada se ispituje jesu li kontakti ostvareni u skladu s pravilima, jesu li pojedini zvaničnici prekoračili ovlaštenja i jesu li interesi klijenata predstavljani kao stavovi američke administracije bez odgovarajućeg odobrenja.
Slučaj Zampolli pokazuje da takve nesuglasice mogu imati ozbiljne posljedice i za osobe koje imaju dugogodišnje privatne veze s američkim predsjednikom. Njegovo prijateljstvo s Trumpom nije spriječilo sukob s vrhom State Departmenta, a objavljivanje prepiske prethodilo je završetku njegovog angažmana u američkoj vladi.
Za Dodika i njegove saradnike, koji su Zampollijevu posjetu Banjoj Luci predstavljali kao dokaz pristupa visokim krugovima američke vlasti, riječ je o razvoju događaja koji otvara dodatna pitanja o stvarnom dometu takvih kontakata.
Istovremeno, izvještaji o LaCiviti, Blairu i kompaniji Continental Strategy proširili su raspravu o lobističkim vezama Republike Srpske na pitanja finansiranja, političkog utjecaja i odnosa privatnih posrednika sa zvaničnicima američke administracije.
Za sada je potvrđeno da je Zampolli ostao bez funkcije, dok su njegovi kontakti sa zvaničnicima RS-a postali dio šire priče o granicama lobiranja i ovlaštenjima američkih zvaničnika. Koliko će to utjecati na buduće odnose vlasti RS-a s Washingtonom, zavisit će od daljnjih poteza američkih institucija i razvoja slučaja.