31 godina od masakra na Markalama: Preživjeli Damir Malagić govorio o traumama i navodnom pokušaju da bude ušutkan

Danas se navršava 31 godina od jednog od najtežih zločina počinjenih nad civilima tokom opsade Sarajeva. Na sarajevskoj pijaci Markale 28. augusta 1995. godine od minobacačke granate poginula su 43 civila, dok je 84 ljudi ranjeno.

Godišnjica masakra i ove godine obilježena je odavanjem počasti žrtvama, polaganjem cvijeća i podsjećanjem na ljude koji su tog dana došli na pijacu ne sluteći da će nekoliko trenutaka kasnije njihovi životi biti zauvijek promijenjeni.

Među onima koji su se prisjetili tog događaja bio je i Damir Malagić, koji je kao petnaestogodišnjak preživio masakr. Njegovo svjedočenje jedno je od brojnih ličnih svjedočanstava koja pokazuju kakve su posljedice ratno nasilje ostavilo na građane Sarajeva.

Nekoliko koraka koji su mu spasili život

Malagić je ispričao da se 28. augusta 1995. godine nalazio na pijaci, gdje je tokom rata prodavao svijeće kako bi pomogao sebi i porodici da prežive teške dane.

Prema njegovom svjedočenju, neposredno prije eksplozije susreo je prijatelje na ulazu u pijacu i kratko se zadržao u razgovoru. Upravo taj trenutak i nekoliko koraka koje je napravio prije eksplozije, kako je rekao, spasili su mu život.

Ljudi koji su se nalazili u njegovoj blizini nisu imali takvu sreću.

Malagić je govorio o prizorima koje je vidio nakon eksplozije i o prijateljima koji su tog dana izgubili život. Iako je od tragedije prošlo više od tri decenije, kaže da posljedice tog iskustva i dalje osjeća.

Posebno je govorio o strahu koji se javlja nakon iznenadnih i snažnih zvukova, kao i o slikama koje su mu, kako navodi, ostale duboko urezane u sjećanje.

Takva svjedočenja podsjećaju da posljedice rata ne prestaju završetkom oružanih sukoba. Za preživjele, događaji iz ratnih godina često ostaju dio njihovog svakodnevnog života i decenijama kasnije.

Govorio i o pokušaju da prestane dolaziti na Markale

Tokom obraćanja povodom godišnjice Malagić je iznio i ozbiljnu tvrdnju o navodnom pokušaju da bude spriječen da dolazi na komemoracije na Markalama i javno govori o onome što je preživio.

Kako je rekao, pojedinci su mu navodno ponudili novac pod uslovom da više ne dolazi na mjesto masakra i da o svom iskustvu prestane javno govoriti.

Prema njegovim riječima, nije mu ponuđen unaprijed određen iznos, već mu je, kako tvrdi, rečeno da sam navede koliko novca želi.

Malagić je kazao da je navodna ponuda do njega došla preko osoba koje povezuje s Nenadom Nešićem, bivšim ministrom sigurnosti Bosne i Hercegovine, kao i preko njegovih nekadašnjih komšija.

Ove navode Malagić je iznio javno, ali za njihovo potpuno utvrđivanje bilo bi potrebno postojanje dodatnih dokaza i zvanična provjera nadležnih institucija. Zbog toga ih treba posmatrati kao njegovo svjedočenje i tvrdnju, a ne kao pravosnažno utvrđenu činjenicu.

Markale ostaju mjesto sjećanja

Masakr na Markalama ostao je jedan od najpoznatijih događaja iz perioda opsade Sarajeva. Zločin od 28. augusta 1995. godine bio je predmet istraga i sudskih postupaka pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju.

Za porodice ubijenih i ranjenih, međutim, pravne kvalifikacije i sudski postupci nisu mogli izbrisati posljedice tragedije.

Na Markalama su tog dana stradali civili koji su došli po namirnice i obavljali svakodnevne poslove. Među njima su bili ljudi različitih godina, a njihov život prekinut je na mjestu koje je trebalo biti dio svakodnevnog gradskog života.

Zbog toga godišnjice poput ove imaju značaj koji nadilazi samo jedan datum u kalendaru. One su prilika da se sačuva sjećanje na žrtve, ali i da se podsjeti na posljedice koje nastaju kada se civilno stanovništvo nađe na meti ratnog nasilja.

Malagić je ovom prilikom govorio i protiv veličanja pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca, upozoravajući da takve pojave dodatno bole ljude koji su preživjeli rat i izgubili članove porodice, prijatelje i komšije.

Sjećanje kao obaveza prema žrtvama

Trideset jedna godina nakon masakra, Markale ostaju mjesto na kojem se svake godine okupljaju porodice žrtava, preživjeli, predstavnici institucija i građani Sarajeva.

Vrijeme može udaljiti događaj od svakodnevnog života, ali ne može promijeniti činjenicu da iza brojeva stoje imena i životi konkretnih ljudi.

Zato su svjedočenja preživjelih poput Malagićevog važna za razumijevanje ratne prošlosti. Ona pokazuju šta znači preživjeti granatiranje, izgubiti prijatelje u nekoliko sekundi i nastaviti živjeti sa sjećanjima koja ne nestaju završetkom rata.

Obilježavanje godišnjice Markala zato nije samo podsjećanje na jedan dan iz 1995. godine. To je i podsjetnik na potrebu da se činjenice o ratnim zločinima dokumentuju, da se žrtve ne zaborave i da se svako eventualno veličanje zločina ili zločinaca posmatra kroz prizmu posljedica koje takve poruke mogu imati na preživjele i porodice žrtava.