Mujanović upozorava na “burne spekulacije” o velikim političkim promjenama u vezi s Bosnom i Hercegovinom, uključujući moguće “velike dogovore” između SAD-a i Milorada Dodika, SAD-a i ključnih partnera iz EU, te potencijalno i Rusije i Turske.
Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt je, kako tvrdi, faktički završio mandat, a neizvjesno je hoće li biti imenovan nasljednik, hoće li OHR biti izmješten iz Bosne i Hercegovine te šta će biti s Bonskim ovlastima.
“Schmidt odlazi – to se čini prilično izvjesnim”, piše Mujanović, navodeći da je njegov mandat “bio katastrofalan”, uz simboličnu podršku dijela političkih krugova u Berlinu, te da je postao najnepopularniji visoki predstavnik na domaćoj sceni još od vremena Carla Bildta.
Ako se OHR i Bonske ovlasti počnu gasiti, osnovni problem ostaje: postojeći ustavno-pravni okvir BiH je nefunkcionalan”, naglašava dalje Mujanović i podsjeća da je Schmidt dvaput (od oktobra 2022. do aprila 2023.) intervenisao kako bi “sastavio” Vladu FBiH faktički suspendujući ustav entiteta, dok je u Republici Srpskoj prisutna niskointenzivna ustavna kriza sa “zakonima koji se usvajaju pa poništavaju”, a Dodik ostaje politički faktor i u slučaju pravnih preokreta.
Mujanović strahuje da bi Schmidt, na odlasku, mogao dodatno pogoršati situaciju kroz dvije odluke:
“Ako se OHR i Bonske ovlasti počnu gasiti, osnovni problem ostaje: postojeći ustavno-pravni okvir BiH je nefunkcionalan”, naglašava dalje Mujanović i podsjeća da je Schmidt dvaput (od oktobra 2022. do aprila 2023.) intervenisao kako bi “sastavio” Vladu Federacije BiH faktički suspendujući ustav entiteta, dok je u Republici Srpskoj prisutna niskointenzivna ustavna kriza sa “zakonima koji se usvajaju pa poništavaju”, a Dodik ostaje politički faktor i u slučaju pravnih preokreta.
Mujanović strahuje da bi Schmidt, na odlasku, mogao dodatno pogoršati situaciju kroz dvije odluke:
Treću intervenciju u izborni proces kojom bi HDZ dobio novu preradu izbornog zakonodavstva i dublju etnizaciju sistema;
“Rješenje” spora oko državne imovine koje bi faktički legalizovalo nezakonito preuzimanje imovine u korist Banjaluke, možda kroz rentne aranžmane ili prepuštanje većine spornih nekretnina entitetima, dok bi manji dio (vojne lokacije) ostao državi.
Logika takvog scenarija, navodi, bila bi nagrađivanje HDZ-a i SNSD-a njihovim ključnim političkim ciljevima kako bi se OHR mogao zatvoriti bez trenutne velike krize. No, Mujanović upozorava:
“Nikada u savremenoj historiji BiH popuštanje pred zahtjevima srpskih i hrvatskih nacionalista nije donijelo rezultate. Bukvalno nijednom”.
Također ističe da u tom aranžmanu nema “poklona” za Bošnjake, uprkos tome što čine blizu 60% stanovništva, niti naznaka reformi u skladu s presudama ECHR-a. Tvrdnje da bi Bosna i Hercegovina u takvom paketu “dobila NATO” ocjenjuje kao “potpunu, očiglednu fantaziju”.
Kritikuje i “probosanski” blok kao i vladajuću Trojku i opozicione stranke SDA/DF/SBiH, koje opisuje kao “irelevantne”, zaokupljene patronatskim sukobima i nesposobne artikulisati koherentan politički zahtjev prema velikim silama.
“Bez toga drugi će odlučivati umjesto njih… Biti samo posmatrač vlastite irelevantnosti čin je izuzetnog samoranjavanja”, poručuje Mujanović.
Mujanović zaključuje da će naredne sedmice donijeti više odgovora, ali i da bi iznenadno uklanjanje OHR-a samo smanjilo alatna sredstva međunarodne zajednice, dok bi BiH, zbog “bizantijskog, sektaškog” modela vlasti, nastavila užurbano ići ka krizi.