Dok se javnost u Bosni i Hercegovini sve glasnije pita da li je i kakav je, ako jeste, dil s Amerikancima napravio Milorad Dodik, ministar vanjskih poslova BiH i šef Naroda i Pravde Elmedin Konaković vodi vlastiti krstaški rat protiv “nepoćudnih” novinara!
Ako uporedimo Dodikove i Konakovićeve objave na društvenim mrežama – neće nam biti dobro! Konaković uredno “štanca” postove protiv novinara i medija, dok Dodik dozirano pušta probne balone, na kašičicu informira javnost i potezima koji slijede hoda i ponaša se kao da je pobjednik. To što mu sve manje ljudi vjeruje, ne tangira ga. I do sada je, kao mačka, izlazio iz nemogućih situacija u kojima je izgledalo da je gotov – kao pobjednik. Sa novom energijom, snagom, otvorenim kanalima komunikacije.
Konaković o dogovoru Amerikanaca i Dodika realno pojma nema. Niti ga to zanima. Barem tako djeluju njegovi postovi na Facebooku. Od čovjeka koji je najavljivao “cunami”, “brisanje gumicom”, “paljenje bagera” i svašta još, sveo se na mahalsku svađalicu koja svaki dan traži novu ‘žrtvu’.
I može reći šta god hoće. I napisati, kao i što piše po Facebooku, šta mu god padne na um. Neporeciva je istina da ga u kontaktima između Vašingtona i Banje Luke nema ni na mapi!
Kako se to desilo? Zašto je Bosna i Hercegovina objekat, a ne subjekat političkih i drugih razgovora koji je se suštinski tiču? Zašto Konaković, kao šef diplomatije ove države, nije za tim stolom i ne bije bitke za spas i jačanje državnosti Bosne i Hercegovine? To bi on morao objasniti.
Pošto nema tu ništa pametno, a pogotovo ne dobro i konkretno za reći, on se nameće kao “žrtva” progona ovih ili onih, neistomišljenicima lijepi etikete i stalno puca u pogrešne mete. Iako je već izgubio rastući broj tužbi za klevetu, ne zaustavlja se. A i šta će drugo?
Kad nema nikakav rezultat, kad ne razumije – niti može razumjeti – procese ni na lokalnoj, a nekmoli na globalnoj sceni, on se sklanja u njemu sigurno utočište objeda i svađa sa onima za koje duboko smatra da su i slabiji, a i niža bića od njega. Nema nikakav rezultat s kojim bi, svijetla obraza, mogao izaći pred građane i reći – ovo sam uspio, ovo je mojih ruku djelo!
Jedino što može jeste da glumi žrtvu i gradi konstrukcije.