Selektivna (ne)pravda u Republici srpskoj: Zakoni za narod, privilegije za vlast.
Izjava Nenada Stevandića, predsjednika Narodne skupštine Rs i bjegunca od bh. pravosuđa, otvara niz ključnih pitanja o dosljednosti i zakonitosti odluka vlasti u RS.
Na djelu je ‘švedski sto’, s njega uzimaju samo privilegovani. Tačnije političko rukovodstvo Rs-a kojem ne smeta da se stanovništvo entieteta Rs hapsi od strane SIPA-e, a po nalogu Tužilaštva BiH, dok vrhuška manjeg bh. entiteta mora biti zaštićena!
Stevandić s jedne strane tvrdi da zakoni NSRs zabranjuju djelovanje državnih pravosudnih organa na teritoriji Rs, s druge strane priznaje da se ipak može sarađivati sa SIPA-om kada su u pitanju ozbiljna krivična djela poput ubistava, pranja novca i trgovine drogom. Ovakav stav ukazuje na selektivnu primjenu zakona, čime se dodatno urušava pravna sigurnost, prvenstveno u Republici srpskoj, ali i na području cijele BiH.
Stevandić ovdje pravi suštinsku kontradikciju – ako su zakoni NSRs jasni i kategorični u zabrani rada SIPA-e i drugih državnih institucija na teritoriji Rs, onda bi bilo kakva saradnja sa tim institucijama bila nezakonita prema tim istim zakonima. Međutim, kada postoji interes za borbu protiv kriminala, tada se saradnja sa SIPA-om opravdava i prikazuje kao nužna. Ovaj pristup pokazuje da zakoni koje je usvojila NSRs nisu univerzalni, već se primjenjuju prema političkim potrebama i interesima vlasti u Rs.
Pitanje je koliko građani Rs shvataju poentu priče i da su oni najveće žrtve secesionističke politike Dodika i ekipe.
Stevandićeva izjava implicira da se odluke pravosudnih institucija na nivou BiH smatraju političkim alatima protiv vlasti Rs. Međutim, istovremeno naglašava da kriminalci neće biti zaštićeni, što može sugerisati da će se saradnja sa državnim institucijama odvijati samo kada to odgovara vlastima u Republici Srpskoj!.
Na to kao prvo ne bi smjele pristati državne institucije, jer ovakav selektivan pristup pokazuje dvostruke standarde u tumačenju zakona i pravosudnih odluka.
Ako vlasti Rs zaista žele borbu protiv kriminala, onda bi saradnja sa državnim institucijama poput SIPA-e, Suda i Tužilaštva BiH trebala biti neupitna i dosljedna. Sve naborajane institucije moraju djelovati u Rs bez obzira šta na to kaže Stevandić ili drugi.
Stevandićeva izjava pokušava krivicu za političku krizu u BiH prebaciti na zloupotrebu državnih institucija, dok istovremeno upravo vlasti Rs donose odluke koje podrivaju ustavni i pravni poredak države. Osporavanje nadležnosti SIPA-e i Suda BiH u Rs nije samo politički potez, već ima i dugoročne posljedice po vladavinu prava.
Ako MUP Rs zaista sarađuje sa međunarodnim institucijama kada je u pitanju kriminal, kako Stevandić navodi, onda ne postoji pravno opravdanje za odbijanje saradnje sa domaćim institucijama koje imaju zakonski utemeljenu nadležnost na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
Stevandićeva izjava pokazuje pokušaj balansiranja između osporavanja državnih institucija i priznanja njihove neophodnosti u borbi protiv kriminala. Međutim, time se dodatno potvrđuje da su zakoni koje je usvojila NSRs politički instrument, a ne pravno dosljedan okvir.
U konačnici, ovakve izjave potvrđuju da vlasti Rs koriste političku krizu kao izgovor za pravnu destabilizaciju, dok istovremeno prepoznaju da su im državne institucije ipak potrebne u određenim situacijama. Ovdje je riječ o strateškom urušavanju pravnog poretka, što dugoročno može donijeti samo štetu svima, uključujući najviše građane RS.