Dropuljić prozvao političke strukture i pozvao generale HVO-a da javno govore
Darko Dropuljić, kandidat HDZ-a 1990 i HSS-a za Skupštinu Zapadnohercegovačkog kantona, u svom novom tekstu otvorio je pitanje položaja hrvatske zajednice u Bosni i Hercegovini, posebno se osvrćući na iseljavanje, političke odnose i odgovornost nekadašnjih vojnih komandanata.
Tekst je objavio pod naslovom „Šutnja generala i kasta Dragana Čovića“, u kojem iznosi svoje političke ocjene o stanju unutar hrvatskog političkog prostora u BiH.
Dropuljić smatra da bi generali i ratni komandanti HVO-a, zbog svojih ranijih uloga, trebali otvorenije govoriti o problemima koje vidi u današnjem društvu.
Kao posebno važna pitanja navodi iseljavanje stanovništva, korupciju, političku trgovinu i funkcionisanje institucija.
Posebno izdvojio Zdenka Lučića
U tekstu Dropuljić posebno spominje brigadnog generala Zdenka Lučića, kojeg predstavlja kao jednog od rijetkih visokih oficira HVO-a koji se javno oglašava o aktuelnim političkim pitanjima.
„Dok narod iseljava, jedini glas otpora dolazi od brigadnog generala Zdenka Lučića“, navodi Dropuljić.
On istovremeno kritikuje dio generala HVO-a zbog, kako tvrdi, nedovoljnog javnog angažmana oko problema hrvatske zajednice.
Njegove ocjene o tome da generali „šute“ predstavljaju njegovu političku interpretaciju, dok u tekstu ne navodi konkretne primjere za svakog od generala na koje se odnosi njegova kritika.
Oštre kritike na račun Čovića
Značajan dio teksta posvećen je Draganu Čoviću i HDZ-u BiH.
Dropuljić političku strukturu okupljenu oko Čovića naziva „kastom“ i tvrdi da je riječ o sistemu koji, prema njegovom viđenju, počiva na strahu, poslušnosti i političkoj trgovini.
Također iznosi tvrdnje o uticaju političkih struktura na institucije, tužilaštva i medije.
Važno je naglasiti da su to Dropuljićeve političke ocjene i optužbe, a u samom tekstu nisu potkrijepljene konkretnim dokumentima ili pojedinačnim slučajevima.
Iseljavanje kao jedna od glavnih tema
Demografski problemi zauzimaju posebno mjesto u njegovim porukama.
Dropuljić upozorava na odlazak mladih iz BiH, prazna sela i nedostatak perspektive, tvrdeći da hrvatska zajednica zbog iseljavanja postaje sve manja.
„Narod je postao broj u koloni iseljenih“, navodi Dropuljić, opisujući položaj Hrvata u BiH izrazom „demografska fusnota“.
Prema njegovom mišljenju, upravo bi pitanja iseljavanja, korupcije i političke odgovornosti trebala biti među temama o kojima bi javno govorili ratni komandanti i generali.
Poziv generalima da se javno oglase
Dropuljić svoj tekst završava direktnim pozivom generalima i braniteljima da se aktivnije uključe u javne rasprave.
„Ako su mogli voditi rat, mogu voditi i istinu. Ako su mogli stati pred tenk, mogu stati pred nepravdu“, poručuje.
Od njih traži da, kako navodi, umjesto protokolarnih nastupa govore o problemima koje smatra ključnim za budućnost hrvatske zajednice u BiH.
U završnici ponovo izdvaja Zdenka Lučića kao primjer generala koji se javno oglašava, dok svoju kritiku političkih struktura Dragana Čovića povezuje sa širim pitanjem iseljavanja i političke odgovornosti.
Dropuljić zaključuje porukom da, prema njegovom viđenju, „šutnja više nije opcija“ i poziva generale HVO-a da javno iznesu svoje stavove o stanju u kojem se nalazi hrvatska zajednica u BiH.
