data-nosnippet>
Desilo se i to! Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine napokon je podigla glas i reagovala na već gotovo “uobičajenu” praksu Dragana Čovića da se čak i himna Bosne i Hercegovine izostavlja sa javnih manifestacija.
Ne, nije reagovao Nermin Nikšić. Nije reagirala ni centrala stranke, niti potpredsjednici, pa ni članovi Glavnog odbora. Nije se oglasio ni potpredsjednik SDP-a za entitet Federaciju BiH. Ukratko – odozgo šutnja.
Reakcija je stigla iz Gornjeg Vakufa. Tamošnji odbor Partije odlučio je da više ne može šutjeti i osudio je ovaj čin. (Hoće li zbog toga snositi kritike ili političke “batine” iz Centrale – ostaje da se vidi.)
SDP-ovci iz Gornjeg Vakufa objavili su snimak i oštro reagovali na činjenicu da je na jednoj lokalnoj manifestaciji, kojoj je prisustvovao i predsjednik HDZ-a BiH te predsjednik Hrvatskog narodnog sabora, puštena himna Republike Hrvatske – ali ne i Bosne i Hercegovine. Najavili su da će ponovo (dakle, kao i ranije – ali bez uspjeha) pokrenuti inicijativu da svaka sjednica Općinskog vijeća počinje intoniranjem himne Bosne i Hercegovine. Osudili su i licemjerstvo Dragana Čovića, iako ga nisu eksplicitno imenovali.
Osude iz Stranke demokratske akcije Gornjeg Vakufa – barem prema dostupnim informacijama – nema.
HDZ Gornji Vakuf/Uskoplje, s druge strane, otvoreno pokazuje ponos. Riječ je o jasnoj demonstraciji sile i bahatosti! Postaje “novo normalno” da se himna Republike Hrvatske – “Lijepa naša” – bez ikakvog ustručavanja pušta na teritoriji Bosne i Hercegovine, uz potpuno ignorisanje državnih simbola BiH.
Slike s događaja u Neumu ili Grudama sada se ponavljaju u Kiseljaku, Gornjem Vakufu, Vitezu… i niko se više ne uznemirava. Hoće li postati “normalnost” i u Sarajevu, Zenici ili Tuzli – pitanje je vremena.
Možemo li zamisliti da Bosna i Hercegovina izgradi “Bošnjački dom” u Karlovcu, da dođe Bakir Izetbegović, okače se zastave sa ljiljanima gdje god se stigne i pusti “Jedna si jedina” usred Hrvatske? Takav scenarij ne pada ni nama na pamet – a teško da bi iko u Hrvatskoj i pomislio da je to prihvatljivo.
Gotovo 500 građana Gornjeg Vakufa poginulo je ili ubijeno u napadima HVO-a i Hrvatske vojske na ovaj grad 1993. i 1994. godine. Priče o njihovom herojstvu i odlučnosti i danas su inspirativne – svjedoče o nevjerovatnoj snazi i otporu.
Ali, zar nam zaista trebaju takve tragedije da bismo shvatili i prihvatili da je ovo država Bosna i Hercegovina? Samo slijep ili potkupljen čovjek ne vidi šta nam se pred očima dešava.
U Kiseljaku je krajem sedmice otvoren novi Dom zdravlja.
Naravno – bez himne Bosne i Hercegovine. Ali uz intoniranje himne Republike Hrvatske, koju neki pokušavaju predstaviti kao “himnu hrvatskog naroda u BiH”. Iako su projekat, vrijedan pet miliona maraka, finansirali Federacija BiH i Srednjobosanski kanton – više od 90 posto troškova – ne samo da nije dopuštena državna himna, već nijedan zvaničnik koji nije hrvatske nacionalnosti nije smio otvoriti taj objekat. (Zanimljivo, jedina javna osuda stigla je od predsjednice Asocijacije žena SDA.)
Kakve nam to poruke šalje?
Jasno je da Čović svim sredstvima – i našim novcem – gradi novu “endehaziju”.
Još jasnija, međutim, postaje šutnja bošnjačkih i takozvanih “probosanskih” partija.
