Sjednice Vijeća ministara BiH, posebno one na kojima se razmatraju evropski zakoni, odavno više nisu puki tehnički sastanci, već prostor za politička nadmetanja i unutrašnja poravnanja. Najnoviji razvoj događaja to je ponovo pokazao kroz još jedan zaokret Milorada Dodika, koji je više otkrio nego prikrio.
Dok su ministri SNSD-a danima tvrdili da rušenje dnevnog reda nema veze s ličnim interesima, već isključivo s navodnom zaštitom Republike Srpske, njihov stranački lider dao je potpuno drugačiji naglasak. Koordinisane izjave SNSD-ovih kadrova o navodnoj “europskoj prevari” Trojke, koja želi izabrati pregovarača mimo dogovora, srušene su jednom Dodikovom rečenicom.
On je jasno poručio da ključni zahtjev SNSD-a nije pregovarač, već ukidanje izmjena Krivičnog zakona BiH na osnovu kojih je osuđen. Dok su njegovi funkcioneri govorili o evropskim procedurama i interesima entiteta, on je govorio o vlastitim pravnim problemima i pokušaju da umanji političku odgovornost.
Ovaj događaj ponovo je pokazao ustaljeni obrazac: kada je riječ o EU obavezama, Dodikova spremnost na dogovor mijenja se u zavisnosti od političkog konteksta i odnosa sa partnerima. Kada su u pitanju lični interesi, stavovi su čvrsti i nepromjenjivi, čak i po cijenu stavljanja vlastitih kadrova u nezavidan položaj, jer moraju braniti politike koje se sutradan mogu promijeniti.
Zbog toga trenutna situacija s evropskim zakonima pokazuje više od trenutne blokade – ukazuje na političku praksu u kojoj stranački aparat služi kao produžena ruka jedne osobe, a ne kao nosilac stabilnih institucionalnih politika. Takav odnos urušava kredibilitet SNSD-a i dodatno usporava evropske procese u BiH.
Sve dok se odluke donose prema interesima pojedinca, a ne građana, politički procesi u BiH će ostati u začaranom krugu, bez stabilnosti, povjerenja i jasnog evropskog pravca.
