Kako vrijeme prolazi naša konstatacija o tome da je odluka o nehapšenju Milorada Dodika prvo politička pa tek onda institucionalna sve više dobija na snazi.
Pisali smo dakle o tome da političku odluku o hapšenju Milorada Dodika, a očito je da je takva potrebna, ne mogu donijeti Tužilaštvo i policija jer oni nisu ni zaduženi da se bave politikom. Po svoj prilici odluku da se ne ide u hapšenje Milorada Dodika donijeli su oni koji u ovom trenutku predstavljaju vlast u ime građana lojalnih državi – Elmedin Konaković i Nermin Nikšić.
Vrijeme i navedeni politički akteri neumoljivo su potvrdili izrečeno.
Upozoravali smo na našim stranicama i na pokušaj izgradnje prevarantskog narativa po kojem Dragan Čović pušta niz vodu Milorada Dodika, te isticali da upravo određeni politički krugovi iz Sarajeva rade na tome.
Isticali smo da ono što zabrinjava jeste činjenica da dobar dio takozvane “sarajevske” javnosti, posebno one javnosti koja je naklonjena Trojki, širi jedan lažni dojam o tome kako HDZ i Dragan Čović napuštaju Dodika i njegov secesionizam.
Zapravo, ne radi se o bilo čemu drugom nego o još jednom običnom maneveru Dragana Čovića u cilju ispunjenja njegovih političkih zahtjeva. Prije svega onih koji se tiču Predsjedništva BiH.
Naveli smo i to da je moguće je očekivati da će Čović iskoristiti ranjivost Dodika i okolnosti kada se govori o njegovom hapšenju da ucijeni bošnjačke partnere iz Trojke isporučivanjem Predsjedništva BiH u ruke HDZ-a.
Aktuelna spremnost Trojke da isporuči Predsjedništvo BiH i državni suverenitet čini se da nije upitna.
Nije više upitno ni to da li Bošnjaci upadaju u zamku navodnog Čovićevog ulaska u borbu protiv Milorada Dodika u kojoj ne može izgubiti ništa a može dobiti sve, budući da će istu, kako smo i govorili, naplatiti dobijanjem Predsjedništva BiH.
Nije upitno ni to da od hapšenje Milorada Dodika neće biti ništa i da je Dodik zauzeo onoliko prostora na političkom terenu koliko je zauzeo a koliko je potrebno da prezentirajući strancima nove činjenice na terenu dobije i slobodu i još više od toga u političkom smislu za Rs.
Međutim, ništa od toga nije zabrinjavajuće koliko činjenica da Bošnjaci bezglavo jure prema danu kada će morati donijeti ključnu odluku, i za Bošnjake i za Bosnu i Hercegovinu, prije nego što se dovedu u poziciju da im Dodik i Čović uzmu gotovo sve i svedu ih na dvadesetak posto teritorije! I to sve voljom Bošnjaka.
Može li se to desiti? Ako je suditi po izjavama bošnjačkih zvaničnika, kako onih u vlasti, (Konaković, Nikšić), tako i onih u opoziciji (Izetbegović) ako je suditi po njihovom uvjerenju da će im u borbi protiv Dodika pomoći Dragan Čović, (ako se već ne može uhapsiti Dodik, onda se makar može isporučivanjem države odobrovoljiti Čović), ako je suditi po svemu tome, onda se voljom bošnjačke političke elite svođenje Bošnjaka na rezervat već desilo.
Ostaje ipak da o svemu tome zadnju riječ kaže (bošnjački) narod.
Patria.