Početak protekle godine u Bosni i Hercegovini donio je rijedak i neočekivan zaokret u percepciji državnih institucija, koje su decenijama u javnosti bile sinonim za tromost, korupciju i političku podređenost. Umjesto diplomatskog ili političkog dogovora, prekretnicu je označio pravosudni epilog – presuda Suda BiH protiv Milorada Dodika, tadašnjeg predsjednika Republike Srpske i lidera SNSD-a. Taj trenutak prerastao je okvire same sudske odluke i postao simbol nade da institucije države nisu u potpunosti pokleknule pred pritiscima koji godinama urušavaju njihov autoritet, kako u očima građana, tako i pred međunarodnom zajednicom.
Sam proces bio je praćen agresivnom retorikom i snažnom kampanjom iz entiteta RS, kojom se nastojala nametnuti teza da bi osuđujuća presuda Dodiku značila i presudu Bosni i Hercegovini kao državi. Međutim, 26. februar 2025. godine demantovao je takve katastrofične najave. Država je ostala stabilna, a sutkinja Sena Uzunović je vođenjem postupka, odlučno i bez popuštanja, postavila nove standarde profesionalizma. Njen autoritet u sudnici bio je jasan odgovor na višemjesečne provokacije, dobacivanja i pokušaje ponižavanja same institucije Suda. U prostoru u kojem je optuženi, naviknut na političku popustljivost, odbijao čak i ustati tokom prozivke, jasno je poručeno da u sudnici ne postoje privilegovani pojedinci, već samo zakon i odgovornost pred njim.
Konačni ishod – kazna zatvora od godinu dana, koju je Dodik kasnije otkupio, uz zabranu obavljanja dužnosti predsjednika RS – izazvao je snažne političke potrese i otvorio niz pravnih dilema. Iako je javnost ostala podijeljena oko tumačenja zabrane političkog djelovanja, a Sud naknadno pojasnio da Dodik može zadržati čelnu poziciju u stranci, suština procesa ostala je nepromijenjena. Pravosuđe je, barem na trenutak, povratilo povjerenje javnosti i pokazalo da optuženička klupa ima istu težinu za svakoga, bez obzira na funkciju ili političku moć.
Dodik je, uprkos ranijem osporavanju autoriteta Suda BiH, na kraju uplatio oko 36.000 KM kako bi, u skladu sa zakonom, otkupio zatvorsku kaznu do jedne godine. Taj dio presude pokazao se kao najmanji problem. Mnogo veći udarac za njega bilo je uklanjanje sa pozicije predsjednika RS-a, čime je formalno izgubio dio moći. Ipak, sa mjesta predsjednika stranke, Dodik je nastavio da zadržava snažan politički uticaj.
U tom kontekstu treba posmatrati i potez Srđana Amidžića, ministra finansija BiH i predsjedavajućeg Upravnog odbora UIO, koji je, prema ustaljenoj matrici, zatražio odobravanje sistematizacije radnih mjesta za novi granični prijelaz Bosanska Gradiška. Očekivalo se da će odluka proći bez otpora, po staroj navici da se takvi prijedlozi ne preispituju. Međutim, ovaj put se to nije desilo.
Zijad Krnjić, član Upravnog odbora UIO, jasno je istakao da se granični prijelaz može otvoriti samo ukoliko se usvoji i druga tačka dnevnog reda koju je predložio – usvajanje koeficijenata za raspodjelu prihoda od PDV-a. Time je dirnuo u osjetljivo pitanje jer RS godinama koristi sredstva koja pripadaju Federaciji BiH, a dug je do kraja prethodne godine narastao i do 120 miliona KM. Takav stav izazvao je snažne reakcije, jer je po prvi put jasno postavljena granica praksi koje su se godinama tolerisale.
Krnjićev nastup pokazao je kako se institucionalno i odlučno može suprotstaviti onima koji sistematski podrivaju državu, a istovremeno koriste sve beneficije koje im pružaju državne institucije. Zbog toga je vlast u RS-u ostala zatečena čvrstim stavom jednog stručnjaka u UIO koji insistira na ispravljanju nepravde i vraćanju sredstava koja se, prema njegovim tvrdnjama, nezakonito koriste.
Dodatni udarac Dodikovom političkom uticaju došao je od Centralne izborne komisije BiH. Iako je SNSD-ov kandidat Siniša Karan pobijedio na prijevremenim izborima za predsjednika RS-a, CIK je poništio izbore u 17 izbornih jedinica, na ukupno 136 biračkih mjesta, zbog utvrđenih manipulacija. Time je kandidat opozicije Branko Blanuša, koji je u međuvremenu izabran i za predsjednika SDS-a, došao u prednost od nešto više od 6.000 glasova.
Odlukom CIK-a poslana je snažna poruka da se izbornim manipulacijama može stati ukraj i da institucije, kada rade svoj posao, nisu podređene pojedincima niti moćnim političkim strukturama. Upravo u tome leži težina ove odluke, jer pokazuje da zakon može biti iznad političkog interesa.
Sve navedeno ukazuje da u institucijama Bosne i Hercegovine ipak postoji savjestan i odgovoran rad, te da ljudi na važnim pozicijama moraju biti hrabri, odlučni, a ponekad i dovoljno lucidni da prepoznaju trenutak u kojem treba povući jasnu liniju. Samo na taj način institucije mogu jačati i postati istinski servis građana.
Izborna 2026. godina je pred nama i već sada je jasno da će donijeti nova previranja, pritiske i napade na institucije BiH. Upravo zato će biti ključno da se očuva institucionalna snaga i odlučnost onih koji su spremni da, u mirnodopskim uslovima, brane državu. Primjer Milorada Dodika pokazuje da nijedan pojedinac, bez obzira na koncentrisanu moć koju je imao, ne može i ne smije biti iznad sistema države.
