Valentin Inzko i Michael Steiner, dvojica diplomata koji su dio svoje karijere proveli i u Bosni i Hercegovini, govorili su o Dejtonskom mirovnom sporazumu i njegovim posljedicama, te o greškama koje su po njihovom mišljenju dovele do trenutnog stanja u BiH. Oni smatraju da bi Dejtonski sporazum danas bio u potpunosti proveden, a BiH stabilna država, da je međunarodna zajednica pokazala jednaku odlučnost u provođenju civilnog dijela sporazuma kao što je pokazala 1996. godine u vojnom segmentu.
Valentin Inzko, bivši visoki predstavnik u BiH, koji je tu dužnost obavljao čak 12 godina, i Michael Steiner, bivši njemački diplomata koji je bio prvi zamjenik visokog predstavnika Carla Bildta od januara 1996. do jula 1997., ističu da su tadašnje vojne snage IFOR-a (pod NATO zastavom, sa 60 hiljada teško naoružanih vojnika) imale jasan mandat i da su spremno pokazivale silu, što je bio ključ za stabilnost. Steiner je naglasio da su generali IFOR-a tada poručivali: „Ako nam se neko suprotstavi, odmah ćemo pucati“, i svi su to znali, pa nije ni bilo potrebe da se puca.
Međutim, kada su on i Bildt došli u Sarajevo 1996. godine, prije dolaska NATO trupa, nisu imali ni jake ni jasne ovlasti – čak ni ured. Steiner to naziva “velikom greškom i izvornim grijehom Dejtona”, jer je civilno-politički segment sporazuma stavljen u drugi plan. U praksi, to je značilo da nisu mogli zaustaviti ni masovno paljenje kuća u sarajevskim predgrađima koja su pripala Federaciji BiH, kada su Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik prisilili Srbe da napuste te dijelove i unište sve za sobom.
Takvo stanje se promijenilo tek 1997. godine, kada su visokom predstavniku u BiH dodijeljene bonske ovlasti – mogućnost da nameće odluke i smjenjuje izabrane zvaničnike. Prema Steineru, to je bilo nužno kako bi se donekle ispravila još jedna greška međunarodne zajednice: odluka da se prvi poslijeratni izbori održe već na jesen 1996. godine. Steiner smatra da su ti izbori bili preuranjeni jer su ih dobile iste nacionalističke stranke koje su i započele rat. „Ti lideri su tada svojim biračima govorili: ‘Samo mi vas možemo zaštititi od onih drugih’, a ratom traumatizirani ljudi su u to vjerovali“, rekao je Steiner.
Valentin Inzko se složio da su bonske ovlasti došle prekasno. Kao primjer je naveo iskustva iz Austrije i Njemačke, gdje su nakon Drugog svjetskog rata na izborima pobjeđivali ljudi povezani s prethodnim režimom. „Zamislite da su u BiH vlast nakon rata činile žrtve, a ne nacionalistički političari“, rekao je Inzko.
Steiner je dodao da je OHR, uz podršku OSCE-a, ipak uspio spriječiti da Radovan Karadžić učestvuje na izborima 1996. godine. No, i on i Bildt su zbog toga nailazili na sumnjičave poglede zapadnih prijestolnica, gdje su ih pitali da li je to zaista demokratski.
Nakon perioda kada su bonske ovlasti bile intenzivno korištene, posebno za vrijeme Paddyja Ashdowna, došlo je do naglog zaokreta. Inzko je objasnio da kada je on 2009. godine postao visoki predstavnik, međunarodna zajednica je promijenila pristup: odlučila je prepustiti domaćim političarima rješavanje problema. To je, po njegovom mišljenju, dovelo do 12 godina stagnacije.
Inzko danas posebno ističe kao grešku odluku da strane sudije i tužioci napuste BiH. Prema njegovim riječima, oni su uradili „fantastičan posao“ u prikupljanju dokaza o politički motivisanoj korupciji, ali su očigledno postali smetnja domaćim političarima. Od tada, upozorava Inzko, stranke pokušavaju da „uguraju“ svoje ljude u pravosuđe, pa čak i u Ustavni sud BiH, kako bi kontrolisale ključne institucije. „Od svake institucije u BiH pokušavaju napraviti Dom naroda“, rekao je Inzko, aludirajući na zloupotrebu mehanizama zaštite vitalnog nacionalnog interesa.
Obojica diplomata slažu se da je u trenutnoj situaciji nemoguće ukinuti OHR, jer bi to narušilo krhku ravnotežu u BiH. Također, povlače paralele s današnjim ratom u Ukrajini, podsjećajući da je Dejtonski sporazum bio moguć tek nakon vojne intervencije NATO-a i poraza snaga bosanskih Srba, što je oslabilo Miloševića. „Bez vojne prekretnice na terenu, diplomatija sama ne bi uspjela“, zaključio je Steiner.
