data-nosnippet>
Javni dug Sjedinjenih Američkih Država prvi put je premašio 40 biliona dolara, što je ponovo otvorilo pitanje dugoročne održivosti američkih javnih finansija. Dopisnik Nove TV iz Washingtona Ivica Puljić upozorio je da problem više nije samo rekordna visina duga, već i sve veći iznos novca koji američka država izdvaja za kamate.
Prema podacima američkog Ministarstva finansija, ukupni bruto federalni dug dostigao je približno 40,05 biliona dolara.
Od ukupnog iznosa, oko 32,3 biliona dolara odnosi se na dug koji drže investitori i javnost, dok se približno 7,8 biliona odnosi na obaveze koje postoje između različitih dijelova američke savezne države.
Bruto federalni dug sada premašuje godišnju vrijednost američke ekonomije. Ipak, ekonomisti prilikom procjene održivosti javnih finansija češće analiziraju dug prema javnosti, koji se trenutno nalazi približno na nivou američkog BDP-a.
Dug se povećava gotovo 92.000 dolara svake sekunde
Puljić je u analizi za Dnevnik Nove TV naveo da na svakog stanovnika Sjedinjenih Američkih Država, uključujući i novorođenčad, otpada više od 100.000 dolara državnog duga.
Prema službenim podacima Zajedničkog ekonomskog odbora američkog Kongresa, početkom augusta evidentirano je oko 116.480 dolara bruto federalnog duga po stanovniku.
Tokom prethodne godine američki dug povećavao se prosječnom brzinom od oko 91.549 dolara svake sekunde.
Važno je pojasniti da taj iznos ne predstavlja novac koji američka vlada doslovno “troši” svake sekunde, već statistički pokazatelj prosječnog rasta ukupnog duga u prethodnih 12 mjeseci.
video
Play Video
U navedenom periodu američki dug povećan je za približno 2,88 biliona dolara.
Puljić je značajan dio odgovornosti za snažan rast duga povezao s predsjednikom Donaldom Trumpom, ali jedna brojka navedena u televizijskoj analizi zahtijeva određenu korekciju.
U prilogu je navedeno da je Trump odgovoran za 29 posto ukupnog američkog duga, odnosno za 16,6 biliona dolara.
Međutim, ove dvije brojke nisu međusobno usklađene.
Podaci koji su izvedeni iz dnevnih evidencija američkog Ministarstva finansija pokazuju da je tokom Trumpovog prvog mandata dug porastao sa približno 19,95 na 27,75 biliona dolara, što predstavlja povećanje od oko 7,8 biliona.
Od početka njegovog drugog mandata u januaru 2025. godine pa do početka augusta 2026. godine, dug je povećan za dodatnih približno 3,6 biliona dolara.
Kada se ta dva perioda saberu, dolazi se do približno 11,4 biliona dolara, što zaista predstavlja oko 29 posto današnjeg ukupnog američkog duga.
Ipak, ni ovaj iznos nije moguće u potpunosti pripisati samo jednom predsjedniku.
Na visinu budžetskog deficita utiču odluke predsjednika i Kongresa, ranije usvojeni programi, ekonomske krize, troškovi kamata, socijalna davanja i brojni vanredni događaji.
Reuters navodi da je približno trećina rasta američkog duga od 2017. godine nastala tokom pandemije COVID-19, dok je ostatak posljedica dugoročne kombinacije poreske politike i državne potrošnje tokom administracija i Trumpa i Joea Bidena.
Kamate predstavljaju sve veći teret
Upravo troškovi servisiranja duga predstavljaju razlog za sve veću zabrinutost ekonomista.
Kongresni ured za budžet, CBO, procjenjuje da će neto izdaci za kamate tokom fiskalne 2026. godine premašiti bilion dolara, nakon približno 970 milijardi dolara koliko je za tu svrhu izdvojeno prethodne godine.
Taj iznos već je veći od približno 898 milijardi dolara osnovnog diskrecionog finansiranja odbrane koje CBO koristi u svojoj projekciji za 2026. godinu.
Troškovi bi u narednim godinama mogli nastaviti snažno rasti.
CBO procjenjuje da bi neto izdaci za kamate mogli dostići približno 2,1 bilion dolara godišnje do 2036. godine, ukoliko ne dođe do značajnijih promjena postojeće fiskalne politike.
Američko zaduživanje istovremeno postaje sve skuplje.
Prinos na 30-godišnje američke državne obveznice ovog mjeseca dostigao je nivo koji nije zabilježen godinama, dok investitori za dugoročnije pozajmljivanje Washingtonu traže veću naknadu.
Puljić upozorava da bi kontinuirani rast duga mogao dugoročno natjerati investitore da zahtijevaju još veće kamatne stope, ali i oslabiti povjerenje u američku fiskalnu politiku i dolar.
“Iako SAD ostaje najveća svjetska ekonomija, rastući dug mogao bi navesti investitore da zahtijevaju veće kamate”, rekao je Puljić.
Ipak, američki dolar i dalje ima izuzetno snažnu poziciju u međunarodnom finansijskom sistemu, dok američke državne obveznice ostaju među najvažnijim i najlikvidnijim finansijskim instrumentima na svijetu. Zbog toga samo dostizanje granice od 40 biliona dolara ne znači da Sjedinjenim Američkim Državama neposredno prijeti finansijska kriza.
Mnogo veći problem predstavlja dugoročni trend.
CBO očekuje da će američki federalni budžetski deficit ostati historijski visok, dok će dug prema javnosti nastaviti rasti bržim tempom od američke ekonomije. Prema aktuelnim projekcijama, taj dug bi do 2036. godine mogao dosegnuti oko 120 posto BDP-a.
Istovremeno, značajan dio federalne potrošnje odlazi na programe poput Social Securityja, Medicarea i drugih zakonski definisanih izdvajanja koja se ne određuju ponovo svake budžetske godine.
Zbog toga bi smanjenje deficita predstavljalo politički veoma složen proces. Ozbiljnija stabilizacija javnog duga vjerovatno bi zahtijevala kombinaciju smanjenja pojedinih rashoda, povećanja prihoda ili ostvarivanja snažnijeg ekonomskog rasta.
Puljić smatra da bi izostanak takvih mjera mogao proizvesti posljedice koje bi se osjetile daleko izvan granica SAD-a.
“Ako se nešto drastično ne učini, vodi u moguću katastrofu u koju će Sjedinjene Države uvući cijeli svijet”, ocijenio je.
Takva ocjena predstavlja njegovu analitičku procjenu i ne znači da među ekonomistima postoji potpuna saglasnost da će doći do takvog scenarija.
Ipak, zbog ključne uloge američkog dolara, državnih obveznica i američkog finansijskog tržišta u globalnoj ekonomiji, eventualna ozbiljna fiskalna ili dužnička kriza u SAD-u teško bi ostala ograničena samo na američko stanovništvo.
Prelazak granice od 40 biliona dolara zato prije svega predstavlja upozorenje o sve manjem fiskalnom prostoru koji Washington ima za reagovanje na buduće krize, dok istovremeno nastavljaju rasti javni dug, budžetski deficit i troškovi servisiranja kamata.