Bivši članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović i Šefik Džaferović uputili su pismo članicama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija povodom predstojeće rasprave o situaciji u Bosni i Hercegovini.
U uvodnom dijelu pisma, Izetbegović i Džaferović izražavaju zabrinutost zbog učestalih najava da bi se tokom rasprave moglo otvoriti pitanje budućnosti Ureda visokog predstavnika (OHR) i njegovih nadležnosti.
„Ured visokog predstavnika uspostavljen je Dejtonskim mirovnim sporazumom kao nezamjenjiv garant provedbe civilnih aspekata Sporazuma. Njegovo postojanje i mandat predstavljaju ključni mehanizam međunarodne zajednice kojim se sprječava povratak destruktivnih politika i čuva ustavnopravni poredak zemlje“, navedeno je u pismu.
Autori pisma upozoravaju da bi utvrđivanje vremenskog roka za zatvaranje OHR-a, kao i pokušaji smanjenja ili ukidanja njegovih ovlasti, u trenutku kada još uvijek nisu ispunjeni kriteriji iz Programa 5+2, a nisu uspostavljeni ni adekvatni mehanizmi deblokade, predstavljali ozbiljan udar na stabilnost i sigurnost BiH.
„Kriteriji 5+2 i dalje nisu ispunjeni upravo zbog političkih opstrukcija onih koji istovremeno zagovaraju zatvaranje OHR-a. Visoki predstavnik djeluje na osnovu mandata koji mu je povjerila međunarodna zajednica. On je institucionalni garant mira, ustavnosti i funkcionisanja institucija. U trenutku kada rastu političke tenzije, učestale su blokade i sve češće prijetnje teritorijalnom integritetu zemlje, svako slabljenje tog mehanizma znači otvaranje prostora za nove krize“, stoji u pismu.
Izetbegović i Džaferović u nastavku izražavaju nadu da će članice Vijeća sigurnosti prepoznati značaj OHR-a i njegovih punih ovlasti kao garanta mira i stabilnosti, te da će se u predstojećoj raspravi založiti za nastavak mandata OHR-a u punom kapacitetu, sve dok se u potpunosti ne ispune kriteriji iz Programa 5+2 i ne uspostave zamjenski mehanizmi deblokade.
„Bosna i Hercegovina je pokazala da može napredovati kada ima podršku i jasno partnerstvo međunarodne zajednice. Uklanjanje te podrške prije nego što su ispunjeni neophodni preduvjeti vodilo bi neumitno povratku kriza i blokada, što bi bilo suprotno zajedničkim ciljevima – miru, stabilnosti i napretku“, zaključuje se u pismu.