MISTERIJA DODIKOVIH POTEZA: Neiskorištena trojka u zadnjim sekundama, pobjednik na putu poraza.
Bivši bh diplomata i politički analitičar Slobodan Šoja osvrnuo se na aktuelna dešavanja u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Kako kaže nije mu jasan Milorad Dodik koji je mogao biti apsolutni pobjednik. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Kako god da se završi ova Dodikova saga, meni će ostati nejasno zašto se jedan supertalentovan i vispren političar odlučio krenuti na put bez povratka baš u trenutku kad je zabio trojku u posljednjoj sekundi i trijumfalno pobijedio?
Poslije političkog progona i kontraproduktivnog suđenja koje je bilo zaista vidljivo ispolitizirano, dobio je podršku u narodu koji je u njemu vidio mučenika i heroja, a nikako prestupnika. Dobio je godinu dana zatvora koju je mogao isplatiti poput sitnog džeparca, a kao predsjednik SNSD mogao je nastaviti istu politiku.
Svake sljedeće izbore mogao je dobiti s pola snage jer je opozicija obezglavljena i nekvalitetna, kako sa ljudske tako i sa intelektualne strane. Isto kao i vlast. Umjesto da uživa u plodovima pobjede (nažalost sudski proces je bila njegova pobjeda) on se odlučio za nepotrebnu avanturu za koju je onako pametan i iskusan sigurno znao kako će se završiti.
To je ta misterija koja mi nije jasna jer je u nekoliko dana sažgao svu popularnost koju je stekao kao žrtva jednog sudskog progona. Progona iza kojeg je stajao jedan stranac koji nema istoriju dobrih već samo loših poteza.Tokom i poslije suđenja Dodik je bio žrtva, a narod podrška. A onda je preko noći cijeli narod i Republiku Srpsku sebično pretvorio u potencijalne žrtve. Ukratko krenuo je u suludu avanturu bez mandata naroda kome sigurno nije do avantura i koji ga ni slučajno neće pratiti.
Njegov rat biće samo njegov i ničiji drugi. Međutim, ovdje je mnogo važnije razmišljati o jednom drugom fenomenu. Kako to da od onih pedesetak ljudi koji pripadaju većini u skupštini i koji sebe zovu izaslanicima naroda niko ne smije kazati niti jednu riječ i upozoriti da se radi o izuzetno opasnom i neshvatljivom protivustavnom djelovanju? I to je neka slika naše države. Kad partija imenuje nekog dužnosnika, on(a) svoju glavu predaje partijskom šefu i prestane razmišljati o bilo čemu osim o sebi. I koliko takvih ljudi ima u našoj cijeloj zemlji?!
Mi ćemo izgleda morati mnogo više pumpati nego u Srbiji!